Arhiv tekstova

Lažna snaša s Verušića

Bunjevački svatovi u prošlome stoljeću bili su prožeti brojnim običajima. Sada ih je ostalo malo, a sjećanje na njih čuvaju pored živih kazivača i fotografije iz toga vremena. Jednu takvu autentičnu fotografiju koja prikazuje detalj iz svatova 1960-ih godina s Verušića podijelila je s nama Marga Sudarević iz Žednika. Na njoj se vidi lažna snaša, običaj koji se gotovo više niti u jednim svatovima ne prakticira. 

Nema novaca za nju

Fotografija je snimljena u dijelu svadbe nakon večere i torte, a netom prije običaja okrećanja mlade. Kako nam Marga objašnjava, prije no što se mlada pojavi presvučena u crveno ruho za okrećanje, među goste je dolazila lažna snaša. Bio je to uvijek muškarac, maskiran u ženu, a često su tu ulogu preuzimali konobari koji su služili svatove. Mnogima je ovaj dio svadbe bio najinteresantniji, jer bi lažna snaša prenaglašenim »ženskim« ponašanjem, odijevanjem i šminkom pokušavala uvjeriti goste da je ona prava snaša. Nerijetko se događalo da je pokušavala poljubiti kuma ili starog svata što bi izazvalo smijeh kod gostiju. Na koncu, gosti bi izbacili lažnu snašu iz šatre kada bi shvatili da ona nije prava, njihova snaša koju čekaju. 
»Uvik se nađe kaka komedija koja će glumit lažnu snašu. Onda je okreću, al neće da joj daju novce pa je otperjaše i bace za njom sito«, uz smijeh se prisjeća naša sugovornica. 
Nerijetko je bilo da u jednim svatovima ima i nekoliko lažnih snaša. 

Kad dođu pođani

Nakon što se lažna snaša otperjaši, starosvatica (mladina kuma) dovodi pravu snašu na okrećanje. Običaj je ovaj koji se zadržao do danas. Za ovu prigodu snaša odijeva crvenu haljinu, a na sebi treba imati i rađene papuče te šlingovani keceljac. Prema običaju, materijalom za crvenu haljinu, papučama i keceljcem svekrva je, između ostaloga, darivala buduću nevjestu tijekom zaruka. 
Kako nam Marga govori, za vrijeme okrećanja gosti su ubacivali novce u sito koje su miješali kum i stari svat. Nakon što bi oni glasno rekli npr. »Anina snaša«, Ana je smjela plesati nekoliko sekundi sa snašom dok netko drugi ne plati ples. Okrećanje je trajalo u ovisnosti o veličini svatova, otprilike 30 minuta nakon čega bi mladoženja utrčao u šatru, ubacio novčanik u sito te odveo ili odnio mladu vani. Nakon nekoliko minuta mladenci bi se vratili, a veselje se nastavljalo do jutarnjih sati. 
Na fotografiji, za stolom iza lažne snaše, stoje stari svat Joso Sudarević – naše sugovornice svekar te kum Vranje Vojnić Purčar (Šlezinger). Miješali su oni rešeto u tom trenutku, kaže Marga. Ženio se Stanko Sudarević, kumov brat od strica. Svatovi su bili u šatri u dvorištu mladoženje, a svirali su tamburaši. Kao svi u to vrijeme, i ovi svatovi su bili odvojeni. Večera i veselje bili su razdvojeni za mušku i žensku stranu. Jedino bi za vrijeme okrećanja, pa i lažne snaše gosti sa ženske strane došli u pođane među rodbinu mladoženje. Bilo je to oko ponoći. Nakon okrećanja vraćali bi se u svoju šatru koja je obično bila u rodnome mjestu mlade te nastavljali veselje. 
J. D. B.