Arhiv tekstova
Mjesto od povijesne i vjerske važnosti
Jedno od istaknutijih mjesta u Srijemskoj Mitrovici od posebnog značaja za vjerski, povijesni i nacionalni identitet katoličke zajednice, ali i cjelokupnog stanovništva ovoga grada jeste Kalvarija. Smještena je na jedinom brežuljku u tom gradu. U vlasništvu je Katoličke crkve, a ispod nje teče potok Čivas. Na njoj se nalazi 14 stupova u obliku kućica koje predstavljaju 14 postaja Kristovog križnoga puta. U Katoličkoj crkvi se stoljećima u korizmi obavlja pobožnost Križnoga puta koja časti Kristovu muku. Križni put prema bibilijskim izvještajima slijedi Kristov put od osude na smrt do raspeća i smrti, te polaganja u grob. Kalvarija u Srijemskoj Mitrovici je prošla kroz burnu povijest, no unatoč svemu ostala je omiljeno okupljalište vjernika. Danas je ona uređena, u nju dolaze vjernici za pobožnosti Križnoga puta, blagoslov jela na Uskrs, ali i za druge vjerske svečanosti: druženja mladih, za korizmene igre i druge pučke pobožnosti.
Povijesni i vjerski značaj
Malo je zapisa o Kalvariji. Iz zapisa na latinskom jeziku u Spomenici rimokatoličke župe svetog Dimitrija i mučenika u Srijemskoj Mitrovici navodi se da je 1820. godine na brdu Kalvarija podignuto 14 postaja Križnoga puta. Ove postaje su svečano blagoslovljene 17. ožujka 1822. godine. Od tada ovo mjesto ima liturgijski (kultni) karakter. Prije toga nije poznato što je bilo na tom mjestu. Godine 1908. na njoj su obnovljeni i slikama (pod staklom) postavljeni stupovi Križnoga puta. Godine 1913. oko nje je postavljena željezna ograda. U jesen 1921. godine iz pustare Paljevina vlasništva tadašnjeg posjednika Aladára pl. Horvátha prenesena je kapela posvećena Majci Božjoj Žalosnoj, mitrovačkoj Gospi i podignuta je kalvarija. Zbog hladnog vremena nije dovršena. Ispred kapelice bila su tri križa koji su kasnije srušeni. Zahvaljujući nastojanjima tadašnjeg župnika dr. Lončarevića, koji je o svom trošku lijepo sredio kalvariju, pristupilo se njenom temeljnom uređenju 1929. godine. Slike je izradio profesor slikanja Hren, a cijelo uređenje zajedno s opravkom kapele iznosilo je oko 22.000 dinara. Kalvarija je obnovljena i svečano posvećena 7. srpnja te godine.
»Kalvarija je jedna od najznačajnijih arheoloških nalazišta za područje starog Sirmija i još prije toga«, kaže mitrovački župnik mons. Eduard Španović i dodaje: »Što se tiče katoličke zajednice, a na dokazima je zasnovana tvrdnja, najvjerojatnije je negdje u njenoj blizini na samom brdu bio benediktinski samostan svetog Dimitrija oko kojeg je nastao Civitas Sancti Demtrii, nova Mitrovica. O kalvariji je pisao Stanko Andrić u svojoj knjizi Bazilijanski i benediktinski samostan sv. Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici. Ono što je za župnu zajednicu važno jeste da 1718. godine, kada su Turci otišli s ovih prostora, dolazi do naseljavanja katolika i obnavljanja župa u Srijemskoj biskupiji, a tako i u Srijemskoj Mitrovici. Najprikladnije mjesto za gradnju kalvarije bio je jedini brežuljak u Srijemskoj Mitrovici. Imali su znanje da je u brdu sadržana velika i značajna povijest iz keltskih vremena«.
Središte kršćanskog života
Kalvarija je prije Drugog svjetskog rata bila jedno od središta duhovnog, kršćanskog i katoličkog života budući da se nalazi u središtu katoličkih ulica u Srijemskoj Mitrovici. Kalvarija ima i svoju himnu koju je napisao poznati povjesničar, hagiograf i pjesnik Mitar Dragutinac. Tu pjesmu župna zajednica u Srijemskoj Mitrovici vrlo rado pjeva:
»Po Čivasu bistrom Fruška ti je gora. U blizini križa stajala si sama. Djevojke ti plele od cvjetova krune, tu gdje nekoć psalmi redovnika drevnih kamenita stara ćuprija na Gatu. Kad noć pala sveta Isusove muke a u ranu zoru dolazile žene, nad šokačkim krajem, Majko i sad bdiješ Palanka i Kuzmin, sveti Rok i brdo (....) Mitrovačka Gospo, onda kad je zora oko tebe naglo spuštala se tama, a zamukle ko noć tamburica strune tada pjesma sjetna djevojaka revnih osjećajuć kako u tom kasnom satu, motreć probodene tvoga Sina ruke, seljakinje vrijedne uvijek zaposlene i zoveš nas i sad radosno se smiješ vesele se jošte, jer vjeruju tvrdo«.
»Crkva na tom mjestu je bila bliža građanima katolicima u šokačkom dijelu Mitrovice. Tu su se odvijale sve pučke pobožnosti i kalvarija je ne samo sveto nego i drago mjesto koje uključuje i identitet mitrovačkih katolika. Nakon Drugog svjetskog rata, zbog novih prilika, mitrovački župnik je otjeran na smrtnu kaznu koja je kasnije preinačena, a okupljanja su bila zabranjena. Kalvarija je bila razgrađena i tretirana je kao javna površina, iako je bila u našem vlasništvu. Bila je zapuštena, oronula i prepuštena vremenu, sve do 1983. godine. Tadašnji župnik Ivan Rončević prihvatio je inicijativu časnih sestara Ankice i Bernardete, koje organiziraju ondašnje ljude Šokce, vjernike koji su živjeli oko kalvarije. Oni je detaljno uređuju. Nakon toga, nažalost, dolaze devedesete godine. U to vrijeme vjernici se nisu okupljali osim na dan Uskrsa kada je bio blagoslov jela, što se zadržalo do današnjih dana. Godine 2000. započeto je ograđivanje velikim zidom i temeljito su uređene postaje, kao i crkva iznutra i izvana. Godine 2008. ona je blagoslovena. Od tada na kalvariji redovito imamo sve križne puteve, blagoslov jela i bdijenje uoči marijanskih blagdana i uoči Velike Gospe. To je naše malo svetište. Time je ona još više popularizirana i ostala je drago mjesto okupljanja vjernika za vjerske događaje. Osim toga, ona ima i kulturološki, povijesni i identitetski značaj što potvrđuje i slavna povijest Srijemske Mitrovice«, kaže na kraju razgovora mons. Eduard Španović.
S. D.
