Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Patnja kao blagoslov

Isus prije uzašašća na nebo ostavlja učenicima važan i ni malo lak zadatak: »Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!« (Mt 28, 19-20). Uz zadatak ostavio im je i obećanje Duha Branitelja koji će ih upućivati u svu istinu. Na dan Pedesetnice obećanje je ispunjeno i apostoli su primili Duha Svetoga, koji ih je obdario brojnim darovima da mogu izvršiti poslanje koje su primili od Isusa. Ipak, iako su bili osnaženi snagom Duha Svetoga, susretali su se s brojnim nevoljama na putu izvršenja onoga na što su pozvani. No, Duh im je davao snage da u teškoćama ne klonu nego da, unatoč svemu, zdušno naviještaju Radosnu vijest, da hrabro donose ljudima uskrslog Krista i tako šire narod Božji sve do na kraj svijeta.

Zajedničari Kristovih patnji

Različita vremena nosila su različite teškoće za kršćane. Od samoga početka oni koji su se priznavali Kristovima progonjeni su, zatvarani i pogubljivani. Iako su činili dobro i naviještali ljubav, svijet ih je progonio jer vjeruju u Isusa Krista. No, oni su hrabro podnosili progone, nisu se bojali patnje, jer su vjerovali da će nakon smrti za Krista baštiniti vječnost s njime. Tako Petar u svojoj poslanici piše: »Radujte se kao zajedničari Kristovih patnji da i o objavljenju njegove slave mognete radosno klicati« (1Pt 4,13). Apostol poučava vjernike da patnje kršćanina nisu uzaludne, one znače sudjelovanje u Kristovu trpljenju, stoga one ne treba da nas iznenađuju nego uvijek iznova raduju. Patnja radi imena Kristova je povlastica onih koji će se s njime zajedno u slavi radovati, a sada sudjeluju u njegovom otkupiteljskom djelu. Kršćanin razlog za radost ne treba tražiti samo u ovome životu. Ako bi tako radio, u patnjama ne bi mogao pronaći razloge radosti. Kršćanin treba biti usmjeren prema vječnosti, a sudjelovanje u Kristovim patnjama je siguran put k vječnoj radosti. Zato su kršćani prvih vremena s pjesmom i molitvom odlazili u smrt. Zato je mučenička smrt bila ideal i kruna vjerničkog života za mnoge svece, koje ni najgore muke nisu mogle odvojiti od Krista. Oni su Petrove riječi: »Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama« (1Pt, 4, 14a) shvatili doslovno, kako ih i treba shvatiti, te su mučeničku smrt smatrali Božjom nagradom za vjernost Radosnoj vijesti. 
Ljudi trpe iz različitih razloga. Petar razlikuje dvije vrste patnje: zbog grijeha i zbog vjernosti Kristu. Zato opominje: »Tek neka nitko od vas ne trpi kao ubojica, ili kradljivac, ili zločinac, ili makar i kao nametljivac; ako li kao kršćanin, neka se ne stidi, nego neka slavi Boga zbog tog imena« (1Pt 13,15-16). 

Patnje modernog kršćanina

Moderno društvo smatra sebe tolerantnim za svakog pojedinca i sve skupine, za sve pojave i drugačija mišljenja. No, kao da je sve manje tolerantno za kršćanstvo, te ga odbacuje, smatra ga zaostalim, nedovoljno suvremenim i otvorenim za različite društvene pojave. U takvom okruženju, iako se većina smatra kršćanima, oni istinski Kristovi sljedbenici izloženi su različitim patnjama. To nisu progoni i mučenja, ipak nelagodnosti i stigmatizacije onih koji u svemu žele biti vjerni Kristu teško se podnose. Stoga kada se osjećamo neprihvaćeni i obilježeni jer smo vjerni Gospodinu, sjetimo se da trebamo trpjeti u radosti, jer su patnje nagrada za vjernost i vode nas u vječnu radost. Blago nama ako nam se pruža milost da trpimo radi Gospodina.

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika