Arhiv tekstova
Od križa do uskrsnuća
Gospodin je uskrsnuo! To je najveća istina i najveća tajna naše vjere. Njegovo uskrsnuće dovršenje je Božjega spasenjskog plana. Krist je morao umrijeti, ali i treći dan uskrsnuti da bi otkupio ljudski rod. Njegovu smrt su svi vidjeli, zna se kako je i kada je umro. No uskrsnuće je ostalo skriveno ljudskim očima, obavijeno velom tajne. Nitko ga nije vidio. Ne zna se kada se točno zbilo, niti kako. Ni Uskrsloga nisu svi vidjeli, samo oni kojima se on želio ukazati. To je tako jer ovaj događaj nadilazi povijest, nadilazi sve ono što je ljudsko i otvara nam put u vječnost. Zato uskrsnuće zahtijeva vjeru, zahtijeva da se čovjek izdigne izvan granica spoznajnoga i povjeruje ono što izmiče ljudskoj logici. Samo vjera može čovjeka približiti Bogu, samo njome može prihvatiti ono što mu Bog nudi, a nudi mu vječnost.
Smrt nije kraj
Isus je na Veliki petak umro odbačen i ponižen. Umrla je s njim i svaka nada da je on Mesija, koju su u sebi nosili njegovi učenici i svi oni koji su u njega vjerovali. Taj petak bio je dan razočaranja i tuge i za Isusa i za njegove učenike. Isus je kao Božji Sin znao što ga očekuje. Ipak, bio je čovjek te su njegovi ljudski osjećaji bili povrijeđeni činjenicom da su ga njegovi najbliži učenici napustili u najtežim trenucima. Mnogi koji su mu se radovali, koji su išli za njim, toga dana su s masom tražili njegovo razapinjanje. Nitko toga dana nije stao uz njega. Iako je kao čovjek razočaran i povrijeđen, Božja ljubav u njemu pobjeđuje. On prije nego što će umrijeti moli Oca da oprosti svima koji su sudjelovali u njegovoj muci.
Za Boga smrt nije svršetak, niti nešto može biti snažnije od njegove ljubavi. Zato je razočaranje Velikoga petka preobraženo u radost Uskrsa. Uskrsnuće je pobijedilo smrt, a grješni čovjek je otkupljen, pružena mu je nova mogućnost. No, to je stvarnost nedohvatljiva ljudskom umu. Nitko nije vidio što se dogodilo taj treći dan poslije Isusove smrti. U nedjeljno jutro pronašli su prazan grob, kao znak Božje pobjede nad grijehom. No, ni apostoli u prvi mah nisu znali zašto je grob prazan i što se dogodilo. Isus ih nije dugo držao u neizvjesnosti, jer im se istoga dana ukazao. Uvjerio ih je da je živ i učvrstio njihovu vjeru, te ih učinio svjedocima koji će vijest o njegovu uskrsnuću pronijeti po svem svijetu.
U uskrsnuću je naš spas
Isusovo uskrsnuće izvor je nade za posrnulog čovjeka. Mnogo smo ovih dana razmišljali o tome da je Krist umro i za naše grijehe. Svatko od nas svojim grijesima zadao je Isusu mnogo boli zajedno s onima koji su ga bičevali, koji su ga trnjem okrunili, razapinjali ga i rugali mu se. Svi smo sa svojim grijesima stali uz one koji su ga poslali u smrt, uz njegove učenike koji su ga napustili. Ipak, poruka ovih dana nije samo da smo grješnici koji su razapeli Isusa, nego i da nam je Isus oprostio, da smo, unatoč našim slabostima i manama, otkupljeni njegovom smrću i uskrsnućem, jer nas Bog neizmjerno voli.
Raspeti Isus poziva nas da uzmemo svoj križ, da ga hrabro nosimo, kao što je on; da ne dopustimo da nas padovi i težina križa obeshrabre i navedu na odustajanje. Patnja nije posljednja Božja riječ. Nakon nje dolazi uskrsnuće. Krist je uskrsnuo poslije križa. I naša će patnja proći, i mi ćemo svoj križ iznijeti do kraja, a tu i nas čeka uskrsnuće, koje nam je zavrijedio Krist. Zato je Uskrs središte svega onoga što vjerujemo i čemu se nadamo. Uskrs je dan spasenja, dan kršćanske radosti.
