Arhiv tekstova
Obnova »našeg« željezničkog čvora
Suboticu često volim uspoređivati s jednom pustinjskom oazom iz više razloga. Grad leži na pijesku i na glini, kao svaka oaza ima i svoju vodu (Palićko jezero) i tu se susreću suhozemni »karavanski« putovi, bili oni drumski ili željeznički. Umjesto plovne rijeke, željeznica je omogućila brzi razvoj ovoga grada, takav nagli razvoj da je ona postala treća po broju stanovnika u nekadašnjem Ugarskom kraljevstvu, tada u uniji s Austrijom. Upravo kao neka velika rijeka, željezničko čvorište s mnoštvom kolosijeka dijeli grad na dva glavna dijela: istočni i zapadni. Specifičnost našeg putničkog kolodvora je to što je postao dio strogog centra, jer nekadašnja glavna ulica Korzo upravo je vodila do željezničke postaje. U prošlom broju o obnovi subotičkog željezničkog čvora pozivao sam se na riječi dogradonačelnika Imrea Kerna, to ću uraditi i ovog puta. Kern je prošle godine u kratkoj izjavi danoj RTV Subotica (22. listopada) govorio o planiranim radovima na željezničkoj pruzi Beograd – Budimpešta. Po planu, naša dionica treba biti završena do ožujka 2025.godine. Svi stari nadvožnjaci i podvožnjaci bit će praktično novoizgrađeni, a gradit će se i novi, sveukupno njih 15. Govorio je i o redoslijedu radova i napomenuo je da se glavni podvožnjak na Palićkoj cesti neće rekonstruirati, dok se ne rekonstruira podvožnjak kod Pionira i nadvožnjak na Majšanskom putu. U izjavi danoj Magyar Szóu u veljači ove godine malo je precizirao redoslijed radova. Rekao je: »U produžetku Bajnatske ulice (Ulica Đorđa Natoševća, prim. a.) izgradit će se jedan novi podvožnjak koji će osigurati vezu između istočnog i zapadnog dijela grada. Ovaj prolaz će biti takav da će omogućiti prolaz i transportnim kamionima, jer u Lošinjskoj ulici to nije moguće«. Ako sam ja dobro shvatio izjavu, novi podvožnjak će se graditi ispod još nepotpuno završene pruge za Horgoš i Segedin. Kamioni su dosad prelazili preko ovih tračnica u javna i carinska skladišta, do kojih se može doći i Lošinjskom ulicom. Normalno se nameće pitanje zašto ovaj važan podvožnjak nije izgrađen kada je segedinska pruga rekonstruirana?
Neusklađenost planova
Što se Lošinjske ulice tiče, Kern kaže sljedeće: »Na istočnoj strani grada izgradit će se povezni put Lošinjske ulice i Javnih skladišta i sa Senćanskom cestom što će omogućiti da teretni promet bude izmješten iz grada. Sljedeći podvožnjak bit će u Lošinjskoj ulici, kod Tvornice čokolade Pionir. Dosadašnju konstrukciju će srušiti i izgradit će se jedna potpuno nova, koja će biti viša, ali je teretnjaci i nadalje neće moći koristiti«. Meni je ova izjava kontradiktorna, jer ako se gradi novi put koji povezuje Javna skladišta i Senćansku cestu koji omogućuje da se teretni promet izmjesti iz grada, a gradi se novi viši podvožnjak koji »ne mogu koristiti teretnjaci!«. Znam da dogradonačelnik po struci nema veze s građevinskim radovima i mostovima, ali morao bi imati svog stručnog savjetnika, recimo glavnog gradskog inženjera koji bi blagovremeno usklađivao razne planove raznih planerskih institucija počevši od generalnog plana. »Generalni plan Subotica-Palić do 2020.« usvojen je 2006. godine. Revizija tog plana je urađena koncem 2018. pod imenom »Generalni urbanistički plan Subotica-Palić«. Sudeći po riječima Kerna, nije se odustalo od ideje povezivanja Karađorđevog puta (Halaški put) preko Ulice Petra Lekovića s Majšanskim mostom, ali trebalo bi porušiti mnogo kuća, zato ostaje dosadašnje rješenje. Jedino će na kertvaroškoj strani mosta biti izgrađen planirani kružni promet. ۛ
Nadvožnjak u Kosovskoj ulici
Trenutno Kosovska ulica ide od Doma umirovljenika do Puta Jovana Mikića koji mnogi zovu i Paralelni put, jer na kertvaroškoj strani ide praktično paralelno sa željezničkim tračnicama. Kosovska ulica u nivou presijeca prugu za Budimpeštu i prugu za Sombor, a na oba prijelaza postoje rampe. Tu se planira izgradnja podvožnjaka za Kosovsku ulicu i nadvožnjaka za brzu prugu Beograd – Budimpešta. Kosovska ulica je jedna važna prometnica, jer je povezana (malo krivudavo!) s Ulicom Lászlóa Szekeresa koja vodi do Halaškog puta. Ovaj podvožnjak mogao bi biti važan, jer putom Jovana Mikića trebao bi biti povezan s budućim kružnim tokom kod Majšanskog mosta. Na žalost, postojeća dionica Puta Jovana Mikića je toliko uzana da se jedva mimoilaze dva vozila. Postoji način da se ona proširi na uštrb željeznice koja tu nema važne objekte, samo neke rijetko upotrebljavane magacine. Dio ovog teritorija Željeznica bi mogla prepustiti gradu, jer po Kernovim riječima gradit će se i nova teretna stanica, pa će mnogi magacini biti suvišni. A sljedeći put ću govoriti o obnovi putničkog kolodvora.
