Arhiv tekstova

Osim na tezgi, svježa roba i na policama

O Pivčijem salašu pored Bikova pisali smo u našem tjedniku u više navrata. O proizvodnji organskog i povrća kontrolirane kvalitete, o životinjama koje se nalaze na ovom salašu, ugostiteljskoj i turističkoj ponudi, a, prije svega, o Vedranu Kuntiću, koji je uz pomoć svojih roditelja Petra i Mirjane pokrenuo ovaj obiteljski biznis prije punih deset godina. Čitavo desetljeće on vrijedno i uporno obavlja najveći dio poslova, a budući da su se u međuvremenu navike njegovih, a i ostalih kupaca/potrošača promijenile, odlučio je izaći im ususret, te svoje proizvode, osim s tezge, ponuditi i s polica Dućana, koji je otvoren 18. veljače u centru Subotice. Trenutno je to jedina radnja u gradu koja nudi povrće i voće kontrolirane kvalitete te proizvode individualnih proizvođača. 

Salaš – tržnica – dućan 

Obitelj Kuntić, na čelu s Vedranom, od 2012. godine se na Pivčijem salašu bavi organskom proizvodnjom povrća. Točnije, neke vrste se uopće ne tretiraju, dok su ostale kontrolirane kvalitete, što znači da su minimalno špricane i to s karencom koja je davno istekla prije prodaje. Usporedo s razvojem proizvodnje, otvorili su tezgu na Mliječnoj tržnici u Subotici na kojoj su, uz svoje povrće i jagode, prodavali i voće svojih susjeda – individualnih proizvođača. Nakon jednog desetljeća bavljenja ovim poslom odlučili su otvoriti radnju i u prostoru u centru grada (Strossmayerova 20) ponuditi povrće i voće sa salaša. O razlozima otvaranja Dućana Vedran Kuntić kaže: 
»Razloga za otvaranje ovog dućana ima više. Glavni je što su se promijenile navike ljudi. Tijekom radnog tjedna više se kupuje po marketima i mnogo manje odlazi na tržnice na što je dijelom utjecala i pandemija koronavirusa, a tu je i činjenica da je u velikim marketima moguće kupiti i druge proizvode pa se odmah obavi kompletna kupovina. Također, tu je i ne mali problem parkinga i platnih kartica, što nije slučaj kod marketa. Ljudi su navikli plaćati karticama, a na tržnicama nema čitača (u tržnice se nije ulagalo proteklih 50 godina). Bilo je i situacija da nam zimi smrzne roba, a ljeti prokuha, pa se dosta baci. Tu je i radno vrijeme, odnosno zaposleni ne mogu doći na tržnicu koja radi kada su i oni na poslu, a i naš salaš je od centra grada prilično daleko, pa im poslije posla ne odgovara da dolaze do Bikova. Tako je došlo do manjeg broja kupaca i jednostavno nismo mogli uskladiti proizvodnju i prodaju. Gubilo se vrijeme s prodajom na tržnici, dosta se robe rashodovalo i došli smo do trenutka da vidimo što i kako dalje – staviti li ključ u bravu i otići u inozemstvo (što ipak nije bilo rješenje budući da su u ovaj posao uloženi ogromni novci i veliki broj godina) ili otvoriti ovakvu radnju i izaći kupcima u susret. Ovo je sad neka test faza i vidjet ćemo kako će sve to ići u narednih godinu dana«.
Ipak, Kuntićevi se nisu u potpunosti »odrekli« Mliječne tržnice. Na njoj svoje proizvode i dalje nude tijekom vikenda, dok njihov Dućan, u koji se »preselio« veliki broj dugogodišnjih kupaca, a ima i novih, radi od ponedjeljka do petka od 13 do 19 sati.

Asortiman robe i dnevne obveze

Dućan, kako smo već naveli, najvećim dijelom nudi svježe povrće i voće iz domaćeg uzgoja. Također, tu se mogu kupiti i drugi proizvodi lokalnih proizvođača, kao i južno voće po povoljnim cijenama.
»Najveći dio čini povrće s našeg salaša od kojeg većina nije tretirana (ne mogu reći da je organsko jer nemamo certifikat), a inače kod tretiranog koristimo biološka sredstva. Sad kreće salata, špinat, rotkvice, mladi luk, češnjak, a za oko mjesec dana kreću jagode. Od zime imamo krumpir, luk, ciklu, mrkvu, cvjetaču, brokoli... Budući da smo otvorili radnju, što iziskuje nešto više troškova od onih na tržnici, gledali smo da u ponudi imamo i drugih proizvoda – južnog voća (po nešto nižim cijenama u odnosu na najpovoljnije markete), te proizvode lokalnih proizvođača – domaću tjesteninu, jaja, med, orašaste plodove, hren, cvijeće... Tu su i jabuke, a bit će i bresaka, grožđa...«, navodi Vedran dodajući kako su do sada uvijek uspjeli udovoljiti potrebama svih svojih kupaca.
Plodove svog rada prodaju i od kuće, a kada je nastupila korona raznosili su ih i na kućne adrese, što je trajalo sve do kraja pandemije. To su ukinuli budući da Vedran najveći dio poslova radi sam i nije stigao nastaviti baviti se i tim poslom. To nas je navelo na pitanje o njegovim dnevnim obvezama.
»Od ponedjeljka do petka prodavač sam u dućanu, a subotom i nedjeljom na tržnici. Svakoga jutra idem u nabavu južnog voća i ostale robe, onda unosim račune i kalkulacije u računar za taj dan, potom ide branje naših proizvoda, kontrola radnika koji također beru i spremanje robe za taj dan. Znači, svakoga dana beremo novu robu, donosim je u market i prije otvaranja dopunjavam police. Prodajem do 19, a kući stižem oko 20 sati. U poslovima mi, koliko mogu, pomažu roditelji, ali najveći dio radim sam. Trenutno imam dva radnika, ali konstantno se smjenjuju. Kako kome dosadi, moram tražiti nove i općenito je teška situacija po pitanju radne snage. S jedne strane malo ih je pouzdanih i vrijednih, a s druge, mi im ne možemo ponuditi dnevnicu kakva je za voće ili u nekim firmama. Ovo je povrće, a svi znamo cijene povrća«, kaže Vedran Kuntić.
Dok smo snimali ovaj razgovor pred početak radnog vremena dućana, ušla je mušterija (vrata nisu bila zaključana) koja je izrazila oduševljenje što je u gradu otvoren jedan ovakav dućan jer joj je, kako je rekla, dosta odlazaka u velike markete. To je, može se reći, potvrda da je ovako nešto bilo potrebno gradu, na što Vedran dodaje da je dosta ljudi do sada to reklo, ali da će se u narednih godinu dana tek vidjeti hoće li se to i isplatiti.
Na koncu smo ovog mladog i vrijednog poduzetnika, koji inače za sebe kaže da je uporan i da ne odustaje lako od bilo kakvog posla dok god vidi da ima smisla baviti se njim, pitali kako bi ocijenio proteklo desetljeće bavljenja proizvodnjom organskog, odnosno povrća kontrolirane kvalitete i je li bila dobra odluka krenuti u to, na što je odgovorio:
»Mi smo mali proizvođači i može se reći da smo na pozitivnoj nuli. Rekao bih da se isplatilo do sada, ali trenutno je neki prijelomni period kada trebamo procijeniti vrijedi li nastaviti. Više ne ulažemo u proizvodnju, ali nadamo se da će se otvaranje ovog dućana pokazati kao dobar potez odnosno kao dobra investicija.«
Radno vrijeme Vedrana Kuntića je od ponedjeljka do petka, od rano ujutro do 20 sati, dok subotom i nedjeljom pola dana provede na tržnici. Znači, nema niti jedan slobodan dan, a svoje radno vrijeme produžio je prije svega kako bi udovoljio svojim kupcima. Kako mu onda drukčije uzvratiti nego kupujući od njega svježe i kvalitetne proizvode, ako ne na tržnici subotom i nedjeljom, onda u Dućanu u Strossmayerovoj ulici, bilo koji dan od ponedjeljka do petka, od 13 do 19 sati.
I. Petrekanić Sič