Arhiv tekstova

Informiranje na hrvatskom jeziku u Srbiji

Prema važećem zakonskom okviru u Srbiji informiranje na jezicima nacionalnih manjina se odvija kroz tri modela: kroz javne medijske servise – RTS i RTV, kroz medije kojima su osnivači nacionalna vijeća nacionalnih manjina i privatne medije i medije civilnih organizacija.  
U publikaciji Mediji na jezicima nacionalnih manjina – istraživanje i analiza iz 2020. autor Nedim Sejdinović je pokušao sagledati manjinsku medijsku scenu u cjelini te utvrdio da je ona u priličnoj mjeri kaotična i praktično je nemoguće doći do svih podataka o manjinskim i višejezičnim medijima koji bi pomogli da se u potpunosti razumije kako ona funkconira.
Kaotičnost se odnosi u najvećoj mjeri na višejezične i privatne medije, odnosno medije civilnih organizacija, dok je, kad su u pitanju javni servisi i mediji čiji su osnivači nacionalnomanjinska vijeća situacija jasnija.

Javni medijski servisi 

U pogledu javnih medijskih servisa uvijek se ističe kako Radiotelevizija Vojvodine ima bogat i raznolik program na manjinskim jezicima, jer emitira programe na četrnaest jezika (u različitom opsegu i kvaliteti). Zastupljene su one manjine koje pretežito žive u Vojvodini, odnosno u njoj su sjedišta njihovih nacionalnomanjinskih vijeća. S druge strane, potpuno je različita praksa RTS-a koja ne producira manjinske programe, osim emisije vijesti na albanskom jeziku Lajmet, i serijala Građanin koju čine emisije kolažnog tipa na srpskom jeziku i jezicima nacionalnih manjina. Ove emisije o životu pripadnika nacionalnih manjina se snimaju širom Srbije i emitiraju srijedom i petkom na Prvom programu RTS-a. S ovakvom situacijom prije svega nisu zadovoljne nacionalne manjine koje žive u centralnoj Srbiji, smatrajući da su time diskriminirane. 
RTV emitira redoviti program na trinaest jezika nacionalnih manjina, a na hrvatskom jeziku tek od ožujka 2010. godine kada je formirano hrvatsko uredništvo. Uredništvo s četiri uposlena započinje s emitiranjem desetominutnog Dnevnika na hrvatskom jeziku, kasnije uz još dvije polusatne emisije Svjetionik i Izravno. S malim brojem uposlenih i produkcijskim problemima se redakcija borila tijekom proteklog razdoblja, a kako kaže urednica programa Jelena Hajduković, premda danas imaju osam novinara, to još uvijek nije dovoljno i problemi nastaju kada netko ode na rodiljsko, bolovanje ili godišnji odmor. Iz tog razloga, kao i nedostatka produkcijskih kapaciteta, smatra kako se s tim brojem novinara niti ne može proširivati program. Inače, prema podacima iz Izvještaja o načinu ispunjavanja zakonskih programskih obveza javnih medijskih servisa Regulatornog tijela za elektroničke medije, na RTV-u za 2021. godinu program na hrvatskom jeziku je bio zastupljen s 3,64% (oko 12 i pol sati programa tjedno), dok je na primjer program na slovačkom zastupljen s 9,11%, a program na rumunjskom s 8,98% i rusinskom 8,35% (svaki oko 30 sati programa). U izvještaju REM-a se navodi kako je program na hrvatskom jeziku u visokom postotku (99,05%) realiziran u produkciji javnog medijskog servisa s izraženijim udjelom repriznih izdanja emisija od 64,37%.
RTV emitira i radijski program na hrvatskom jeziku od 2012., a 2021. je uvedena i web stranica u okviru sajta RTV-a na hrvatskom jeziku koja se dnevno ažurira.
Radijski program na hrvatskom jeziku, osim RTV-a, emitiraju danas još samo Udruga Marija iz Subotice, koja posjeduje i svoju internetsku stranicu, te Radio Sombor Fortuna za koji HKUD Vladimir Nazor iz Stanišića priprema emisiju jednom tjedno u trajanju od sat vremena pod nazivom Glas Hrvata. 

Tiskani mediji na hrvatskom jeziku

Tiskani mediji koji izlaze na hrvatskom jeziku su tjednik Hrvatska riječ, Kužiš?! (mjesečnik za mladež) i Hrcko (mjesečnik za djecu), a sva tri lista izlaze u nakladi Novinsko izdavačke ustanove Hrvatska riječ. Ovu je novinsko-izdavačku ustanovu, po uzoru na tada postojeća glasila drugih nacionalnih-manjina, osnovala Skupština AP Vojvodine 2002. godine, da bi  2004. godine prenijela osnivačka prava na Hrvatsko nacionalno vijeće uz garantirano financiranje na najmanje istoj razini kao u tom trenutku. Naime, Zakonom o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina, vijećima su povjerena javna ovlaštenja da sudjeluju ili samostalno odlučuju i o pojedinim pitanjima iz područja obavještavanja na manjinskom jeziku, odnosno informiranju.
AP Vojvodina danas financira 22 lista na jezicima nacionalnih manjina iz devet izdavačkih kuća, a sredstva su se uvećavala prethodnih godina, tako da je 2016. godine izdvojeno 260 milijuna dinara, prošle godine 390 milijun, a ove godine 490 milijuna dinara. 
Od tiskanih medija jedino Hrvatska riječ izlazi tjedno i redovito se financira, dok pojedine udruge, financirajući se putem natječaja ili donacija, izdaju mjesečne, polugodišnje ili godišnje časopise. Među njima su Hrvatske novine koje izlaze mjesečno u tiskanom i pdf formatu dostupnom na web portalu Hrvatske nezavisne liste iz Subotice koje su informativnog karaktera. 
Druga tiskana izdanja u nakladi udruga većinom donose tesktove o radu udruga i životu u lokalnim zajednicama, kao što su Miroljub kojeg četiri puta godišnje izdaje HKUD Vladimir Nazor u Somboru, zatim je tu Gupčeva lipa u kojoj HKPD-a Matija Gubec daje godišnji pregled svojih aktivnosti, dostupna i u online izdanju. Udruga bunjevačkih Hrvata Dužijanca izdaje jednom godišnje publikaciju pod nazivom Revija Dužijanca, na preko 130 stranica, kao bogato ilustrirani časopis za kulturu življenja.  
Na hrvatskom jeziku izlaze i vjerski časopisi – mjesečnik Zvonik i godišnjak Subotička Danica u nakladi Katoličkog društva Ivan Antunović sa sjedištem u Subotici, godišnjak Svetišta Majke Božje na Bunariću pod nazivom Bunarić i tromjesečnik Nada u nakladi Srijemske biskupije.
Od aktivnih web portala je tu još www.croinfo.rs, koji se realizira uz potporu Pokrajinskog tajništva za kulturu, javno informiranje i odnose s vjerskim zajednicama, Hrvatskog nacionalnog vijeća i Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske .

Višejezični mediji

Kada je riječ o višejezičnim medijima, može se reći da je kaotična situacija nastala dijelom kao posljedica privatizacije medija, provedene 2015. i 2016. godine, a koja je »značajno umanjila razinu informiranja na jezicima nacionalnih manjina«, navodi Sejdinović. Naime, od 43 medija koji su imali programe na jezicima nacionalnih manjina jedna trećina je ugašena dok su pojedini mediji i pored zakonske obveze da nastave emitirati programe na manjinskim jezicima (osiguranje kontinuiteta u roku od pet godina) jednostavno ukinuli programe na manjinskim jezicima. U međuvremenu je i tih pet godina isteklo tako da od 2020. više ne postoji ni ta obveza.
Višejezični mediji koji imaju (ili su imali) program na hrvatskom jeziku, koje navodi Sejdinović su TV YU eco, TV Subotica, Naxi Radio Apatin, Radio Subotica i Radio Bačka iz Bača. Međutim, na većini ovih medija programske sadržaje su, kako se navodi i u Strategiji za informiranje HNV-a od 2021. do 2026., uglavnom proizvodili (pa i plaćali naknadu za emitiranje u pojedinim razdobljima) hrvatske informativne udruge i NIU Hrvatska riječ. 
Mnogi od ovih programa, i udruga, više nisu aktivni zbog nedostatka financijskih sredstava koje su uglavnom osiguravali preko natječaja.
Na koncu, već iz ovog kratkog pregleda, vidljivo je da bez stabilnog financiranja nije moguće ostvarivati kontinuirano i profesionalno informiranje, a s druge strane da, osim NIU Hrvatska riječ (koja ima kontinuirano sufinanciranje od strane AP Vojvodine) i hrvatskog programa na javnom servisu RTV-a, udruge osnovane isključivo radi informiranja teško opstaju i proizvode medijske sadržaje. A kao rezultat takve situacije programa na hrvatskom jeziku nema na lokalnoj razini i u lokalnim medijima. 
Jasminka Dulić