Arhiv tekstova
Pad proizvodnje uz rast kvalitete
Prva radionica o hrvatskim vinima, s degustacijom odabranih autohtonih hrvatskih sorti, održana je 22. siječnja na blagdan Sv. Vinka, u Hrvatskoj čitaonici Fischer u Surčinu. Enologinja Ana Naglić govorila je o regionalizaciji Hrvatske, predstavila je statističke i povijesne podatke uz usporedbu sa zemljama u regiji. Na radionici su, osim članova udruženja, prisustvovali vinari iz Surčina, donatori brojnih događaja u organizaciji surčinske udruge. Zaključak je da je očigledan pad proizvodnje i površina pod vinogradima, ali kvaliteta vina je poboljšana.
Povratak zaboravljenih sorti
Vinske regije Hrvatske su Slavonija i hrvatsko podunavlje, hrvatska Istra i Kvarner, Dalmacija i središnja bregovita Hrvatska. U kontinentalnoj Hrvatskoj postoje dokazi da se grožđe gajilo još u doba Ilira, koji su tu vještinu naučili od Tračana. Fosilni tragovi preteče loze, starosti više od 12 milijuna godina, pronađeni su u Radoboju kod Krapine, a u Podvršju kraj Zadra nađeno je nekoliko vrsta sjemenki grožđa starijih više od 3.800 godina. Na kontinentu je vinogradarstvo kasnije bilo vezano uz crkvene redove (cisterciti u Kutjevu grade podrum još 1232. godine). Poslije odlaska Turaka vinograde u Đakovu obnavljaju biskupi, među njima i Strossmayer. Poznati su bili vinogradi oko Zagreba (spomenuti još u Zlatnoj buli 1242.), zatim vinogradi kod Iloka i Varaždina. Ali prodorom Turaka povremeno dolazi do stagnacije. Organizirano širenje vinogradarstva počinje 1841. godine, osnivanjem slavonskog gospodarskog društva.
»Hrvatska je 1885. godine imala čak 170.000 hektara pod vinogradima, a danas samo 23.063 hektara. U Bosni i Hercegovini je 4.873 hektara zemlje pod vinogradima, u Mađarskoj 64.470 ha, u Makedoniji 25.559 ha, u Srbiji 21.328 ha, u Sloveniji 14.789 ha i u Crnoj Gori 3.104 ha. Od 2010. do 2017. godine u Hrvatskoj je došlo do pada proizvodnje vina s 1.433.000 litara na 760.000 litara. Ipak, poboljšava se kvaliteta vina, vraćaju se neke zaboravljene sorte (malvasia dubrovačka, babica, jarbola, sansigot, trojšćina), a neke sorte doživljavaju procvat (škrlet, teran, pušipel). Proizvodnja vina u Hrvatskoj je 2021. godine bila 526.000 litara, uvoz je bio 250.000 litara, dok je izvoz bio 38.000 litara vina, od toga najviše u BiH«, navodi Ana Naglić.
Stroge kazne
Kontinentalna i primorska Hrvatska su imale dva paralelna puta razvoja vinogradarstva. Razvijali su se svako u svom smjeru i pod različitim utjecajima. Obala je bila pod utjecajem Feničana i Grka koji su tu napravili kolonije (o čemu svjedoči psefizma iz Lumbarde stara 2.300 godina na Korčuli, a zaključak narodne skupštine o raspodjeli zemlje doseljenicima donosi i listu od oko 200 kolonista iz tri plemena).
»Grčki pisac Agatarhid je tvrdio da se na Visu proizvodi vino koje je bolje od svih ostalih. Još u srednjem vijeku Korčula i Dubrovnik uvode zaštitu domaćeg vina. Korčulanski statut iz 1407. godine propisuje kaznu za uvoz vina u iznosu od 25 perpera (vrijednost tri konja). Statut Dubrovačke Republike iz 1272. godine je specifičan i detaljan. Postoji čak 56 zakona koji su regulirali proizvodnju vina. Krađa iz vinograda se kažnjavala još od 1235. godine. Država je uredbama određivala i način skladištenja. Prodaja vina na otvorenim tržnicama bila je zabranjena, a kazna za takav prekršaj iznosila je 25 perpera. U vrijeme Dubrovačke Republike uglavnom su se proizvodile dvije vrste vina: bijelo vino (vinum album), crno vino (vinum vermelum) i čisto vino (vinum purum), bez ikakvog miješanja ili dodavanja sastojaka, preteča današnjih prirodnih vina. Poseban značaj je imala dubrovačka malvasia. Imala je oštre i restriktivne zakone koji su strogo zabranjivali uvoz, ali dozvoljavali su izvoz svojih vina preko bilo koje luke. U arhivima Dubrovačke Republike spominje se i 27 vinskih podruma i taverni koje je podupirala država«, kaže naša sugovornica i dodaje da danas u Dubrovačko-neretvanskoj županiji ima 119 vinarija: u Dubrovniku, Mljetu, na Korčuli i Pelješcu do Metkovića.
Potpora Europske unije
Europska unija državama članicama omogućuje upravljanje sustavom besplatnih, neprenosivih odobrenja za sadnju na nacionalnoj razini od 2016. godine.
»Pravilima je utvrđen i zaštitni mehanizam za novu sadnju. Odobrenja za sadnju ograničena su uvjetom da godišnje povećanje površine pod vinovom lozom u državi članici smije iznositi najviše 1 posto. Ulaskom u Europsku uniju, Hrvatskoj su na raspolaganju sredstva iz tzv. vinske omotnice, čije je korištenje omogućeno Nacionalnim programom pomoći sektoru vina 2014. – 2018. godine. Visina sredstava iz tzv. vinske omotnice iznosi 11.885.000 eura za godišnje razdoblje od 2014. do 2016. godine, dok od 2017. nadalje iznosi 10.832.000 eura. Nacionalni program pomoći sektoru vina nastavlja se u novom petogodišnjem razdoblju od 2019. do 2023 godine«, ističe Naglić i dodaje da su najzastupljenije sorte vinove loze u Hrvatskoj: graševina (31,57%), malvazija istarska (11,37%), plavac mali crni (10,2%), merlot (5,73%), cabernet sauvignon (4,72%), plavina (4,28%), chardonnay (4,19%), rajnski rizling (3,95%), frankovka (3,28%) i ostale sorte, 20,73 posto.
Poslije predavanja o EU fondovima, najzastupljenijim sortama i mogućnostima organske proizvodnje svi prisutni su imali priliku degustirati vina cmrečnjak pušipel (2017.), gospoja žlahtina, kabola malvazija (organsko vino), vina iz Iločkog podruma Traminac, vina Gašpar, Zlatarica, Vina Zigante Teran i Dalmacija vino iz Splita plavina uz kockice kruha, kvarnersko ekstradjevičansko maslinovo ulje, bučino (bundevino) »crno« ulje iz okoline Varaždina, nagrađeni Agrolagunin istarski sir i namaz od tartufa.
S. D.
