»Narodno blago«
Narodne pjesme i poslovice
Sakupio Blaško Raić, Subotica 1910., Tiskara svetog Antuna, 134. str.
- Ne volim ti ja baš čitati pisme!
Ovu ćemo rečenicu danas često čuti. Istina je zapravo da se čita malo, da su nam knjige postale ukras, nepotrebne stvari koje skupljaju prašinu ili su čak potpuna tajna. Kad bi nas barem “tajna” privukla. Ima u knjigama doista nešto primamljivo, a napose je zanimljivo kada otvoriš prvu stranicu. Tko je knjigu napisao, kada je i gdje tiskana, govori li jezikom razumljivim ili nas potiče na učenje, razmišljanje… Ova nas pitanja potiču i na listanje naših starih, zavičajnih knjiga koje čuvaju jezik, običaje, koje nas podsjećaju na ono što smo i tko smo…
Naumio sam sakupiti pjesme i ostale umotvorine, koje se med Bunjevcima i Šokcima još nalaze. Imao sam pred očima to da ovim sakupljenjme spasim te davne, al i sada jasno zboreće svjedoke pjesničkkoga, darovitoga, dosjetljivoga i duboko pobožnoga i pravednoga duha naroda našega.
Ovako je pisao Blaško Rajić davne 1910. godine o narodnom blagu, pjesmama koje su nikle davnih dana, u kojima se ratuje, ljubi, griješi, u kojima ima boli, plača ali i pravde i ponosa. Tu su pjesme »Dva brata«, »Snaja i diver«, »Snaja i zaova«, »Jedinak Lazare«, »Ivanova sestra«, »Pravda Božja«, »Brižna majka«, »Žena izbavi muža«, »Vira i nevira«, »Izbor kralja Matijaša«, »Kumovanje Senjanina Ive« i druge. U pravilnom desetercu ove narodne pjesme tematikom i leksikom spadaju u naše najljepše narodne pjesme, te ne iznenađuje što svoj predgovor Rajić završava ovako:
Napokon, što me najvećma poticalo, jest to, što vidim u zbirci Hrvatske Matice iste te naše pjesme, pa mi raste nada, da će učni ljudi pomoću ovih pjesama tačno znati kazati staru domovinu Bačvanskih Bunjevaca i Šokaca, i mnogo drugih tajna povjesti naše razjasniti.
