Arhiv tekstova

Samo da leda ima dulje

Subotički Hokejaški klub Spartak proteklog vikenda bio je domaćin 13. po redu hokejaškog turnira za djecu, i to uzrasta od 8 do 10 godina. Ovom prilikom Subotičani su ugostili oko 150 mališana iz Srbije, Mađarske i Bosne i Hercegovine. 
Po riječima trenera Uroša Brestovca hokejaški klub ima dugu tradiciju sportova na ledu, kako umjetničkog klizanja, tako i hokeja na ledu. Interesiranje djece je veliko i značajno i ono što ih sve muči jest vrlo kratko prisustvo leda. 
»Mi na led izlazimo 7. prosinca i strojevi se gase već 28. veljače. To je period kada su prisutna i dva Božića, Nova godina i drugi praznici koji nam skraćuju boravak na ledu. Nažalost, ne znam iz kojih razloga, ali nitko nikada nije našao rješenje za nas. Svake četiri godine nam se obećava zatvorena dvorana i lokacije su se mijenjale, ali nažalost još se nikada nije to ostvarilo«, priča trener Brestovac, koji i sam s djecom i roditeljima u periodu kada u Subotici nema leda odlazi na treninge hokeja u Mađarsku. 
Kako je rekao, na treninge u Mađarsku odlaze zahvaljujući upornosti roditelja i djece, te se organiziraju autima ili eventualno iznajme neki kombi i to po dva puta tjedno. 
Zanimljivo je da se hokej na ledu u Subotici igrao još prije Drugog svjetskog rata, i to na zamrznutom Palićkom jezeru. HK Spartak je osnovan 1945, a prva utakmica odigrana je 1947. godine. Stadion malih sportova je izgrađen 1963. godine, dok su, kako stoji u službenim podacima, reflektori i led postavljeni šest godina kasnije. Dugo godina očekuje se pokrivanje stadiona, budući da je ovo jedini klub u zemlji koji svoje mečeve i danas igra na otvorenom klizalištu. Danas su već i želje splasnule, jer se uvijek sve završi samo na obećanju, a mališani, pa i njihovi roditelji koji ih bodre i navijaju su i dalje na otvorenom. Upravo radi toga, kako je rekao i trener Brestovac, mladi hokejaši već nakon osnovne škole odlaze u druge zemlje koje im nude potrebne uvjete za treninge i napredovanje. Tako subotičkih hokejaša, koji su prve korake na ledu napravili na otvorenom klizalištu, ima u Mađarskoj, Sloveniji, Finskoj, dok su Petar Pećerić i Luka Kostić sada igrali na Svjetskom prvenstvu u hokeju za reprezentaciju Srbije U20 na Islandu, u Reykjaviku, i osvojili 3. mjesto.
Na ledu smo sreli i obitelj Tikvicki, koja je hokejašku opremu prvi puta uzela u ruke u siječnju 2017., i od tada koriste svaki mogući trenutak za boravak na ledu. Po riječima mame Đurđice, Martina i David su kao mali krenuli u školicu klizanja, a nakon treninga su ostajali i okupljali se hokejaši. Na poziv trenera Uroša da probaju opremu, David, koji je imao samo četiri godine, je »probio led« te i danas aktivno trenira hokej. Uz njega je počela i njegova dvije godine starija sestra Martina, te im je ovo šesta sezona u hokeju. 
»Kada su počeli klizati, odgovaralo nam je što je dvorana otvorena i što provode vrijeme na zraku, ali kada su u pitanju duži treninzi bilo bi odlično da imaju adekvatnu dvoranu i da sezona može trajati duže. Ovako, treninge na ledu imaju manje od tri mjeseca godišnje i onda kako bi nastavili trenirati, uz ‘suhe treninge’ u Subotici, koje imaju tri puta tjedno, idu na treninge u Mađarsku«, priča Đurđica. 
Jasno je svima da treninzi u Mađarskoj zahtijevaju dodatno vrijeme (prelazak granice) i financijska sredstva, te su se tijekom ljeta roditelji organizirali i pisali peticiju za zatvoreno klizalište. 
»Odlazeći s njima na treninge, vidjeli smo da u Mađarskoj svako selo ima ledenu dvoranu. Nisu to neke specijalne dvorane, metalna konstrukcija i ono najvažnije: natkrivene su. Kada bismo bar imali u Subotici šest mjeseci leda, svima bi značilo, a sigurna sam da bi bilo i još više zainteresirane djece. Ovako, zimski raspust koristimo maksimalno. Znaju imati i po dva treninga dnevno, jer nažalost svjesni smo da će vrlo brzo ostati bez leda«, priča Đurđica i pojašnjava kako je trener pokrenuo i aktivirao ekipu Srbija girls i tako okupio djevojčice koje su ove sezone igrale na turnirima u Beogradu, Sarajevu, kao i u Subotici, gdje su im dolazile gošće, a igrale su i protiv dječaka.
»Hokej je sport koji me od malena privlači i dio je mene i mog života. Treninzi su u kasnim terminima i ponekad je naporno, ali sve uspijem uskladiti. To je ozbiljan sport, ali osjećaj dok ga treniraš je očaravajući, zabavan i zanimljiv«, priča Martina koja je u skupini U12 (uzrast do 12 godina, ali djevojčice mogu ostati godinu dana dulje). Na pitanje je li joj se teško izboriti s dečkima, Martina je dogovorila: 
»Nije nam teško i naporno izboriti se s dečkima. Često se dogodi da se oni moraju s nama (djevojčicama) izboriti, jer i mi znamo biti grublje i ne štedjeti nikoga«, priča uz smijeh. 
Dakle, borba je ravnopravna, osobito kada su skupa u timu i imaju istu želju – izaći na led i pobijediti. 
Na hokeju smo susreli još jednu – kompletnu obitelj, ali o njihovom iskustvu čitajte u narednom broju. 
Ž. V.