Arhiv tekstova
Prvi rascjep kršćanstva i hramovi
Koncem prošle i početkom ove godine uspješno smo »pregrmjeli« tri vatrometa. Prvi povodom »naše« Badnje večeri, pa noć nije baš bila »tiha i sveta«; drugi za doček Nove 2023. godine (vatromet je uobičajen), a treći za Božić po julijanskom kalendaru. Čeka još jedan, za doček »srpske nove godine«. Naš grad je najveći grad u Srbiji u kojem odavno žive i koegzistiraju stanovnici dvije dominantne kršćanske vjeroispovijesti: katoličke i istočno ortodoksne – pravoslavne. Nekad su pripadnici obje vjere poštivali običaje jednih i drugih, ali danas su se običaji pomalo promijenili. Sigurno se mnogi pitaju od kada su ove razlike? Skoro prije tisuću godina (1054.) dogodilo se službeno »cijepanje« jedinstvene kršćanske religije na dva pravca: zapadnu rimsku, katoličku i istočnu grčku, ortodoksnu. Te godine je izaslanstvo rimskog patrijarha (pape) isključilo iz Crkve (kršćanske vjere) konstantinopoljskog patrijarha. Slijedio je reciprocitet, konstantinopoljski vrhovni poglavar je isključio rimskog papu iz kršćanske crkve. Spor je riješen tek 1965. kada su papa Pavao VI. i konstantinopoljski patrijarh Atenagoras uzajamno povukli isključenje, te je šizma službeno prekinuta. Tijekom stoljeća Katolička crkva se dalje cijepala tijekom reformacije.
Kršćanstvo postaje službena religija
Prvi pripadnici kršćanske religije su bili proganjani u Rimskom carstvu, tek Konstantin I. (Veliki, rođen u Nišu) izdavanjem Milanskog edikta kršćanstvo je proglasio službenom religijom carstva i 315. sazvao u Nikeji I. Crkveni sabor (koncil), gdje su određene osnove vjere i odabrano je pet glavnih poglavara kršćanske crkve, pet patrijarha: rimski, bizantski, antiohijski, jeruzalemski i aleksandrijski. Car je sjedište carstva premjestio u Bizant, a grad je nazvao po sebi Konstantinopolis (Konstantingrad), a tim činom teritorij istočnog dijela carstva bio je podijeljen na četiri dijela. Jedino je zapadni ostao pod jednim, jer rimski nasljednik sv. Petra, kasnije papa, imao je vlast u tom dijelu, koji je sve više trpio od upada Huna, raznih barbarskih i germanskih plemena. Bizant su napadali Avari sa Slavenima, Bugari i Mađari. Ti napadi su prestali kada su, pod vodstom kijevskog kneza Svjatoslava I., ujedinjeni Ugari, Bugari, Pečenjezi i Rusi doživjeli poraz kod Arkadiopolisa 970. godine. Bizant je potom započeo uspješnu kristijanizaciju ovih naroda. Kod Mađara kristijanizaciju su vršili grčki monasi koji su govorili neki slavenski jezik koji su Ugari razumjeli. U to doba u Hrvatskoj su vladali kraljevi koji su krunu primili iz ruke pape. To su uradili i Mađari, prvi kralj Stefanos (István) je krunisan 1000. godine. Kraljevina je i nakon šizme održavala dobre odnose s Bizantom.
Prve kršćanske crkve
Prva službena kršćanska crkva postala je zgrada bazilikalne osnove. Bazilika u antičkoj Grčkoj je bila dio kraljeve kuće oikosa. To je bio veliki pokriveni prostor za masu ljudi, tu je kralj bazileos održavao javna suđenja. U antičkom Rimu bazilike su imale dvojake funkcije: pokrivene tržnice ili mjesta javnog suđenja. Rimska bazilika je bila izdužene pravokutne osnove podijeljena na tri prostora-broda, središnji najveći bio je viši od bočnih i imao je prozore koji su osvjetljavali unutrašnjost (bazilikarno osvjetljavanje). Bočni brodovi su služili kao magacini ili prodavaonice, središnji prazan prostor je bila tržnica. Ako je bazilika služila kao sudnica, obično na kraju srednjeg broda bio je dodan jedan uzvišeniji polukružni prostor zvani i tribunal, jer je tu sjedio tribun koji je vršio suđenje. U kršćanskoj crkvi, bazilici, ovaj polukružni prostor zove se apsida ispred koje se nalazi oltar. Glavni ulaz je čeoni s istočne strane, ali mogu postojati i bočni ulazi. Ovo je najčešći oblik kršćanskih crkvi. Ako se doda poprečni brod iste visine kao glavni, onda dobijemo hram »križne osnove«, na presjeku brodova obično se podiže kupola, ispod se nalazi oltar. Na Bliskom istoku u kršćanskim zemljama proširili su se hramovi kvadrataste osnove, podijeljeni na devet prostora. Ovo se zove »hram s upisanim križom«. Nad centralnim prostorom podiže se velika kupola, a nad četiri kutna prostora manje kupole. Obično se ulazi u jedan predprostor (pripratu). Tipičan primjer je subotička Sinagoga (koja nije posvećeni hram) nego okupljalište vjernika.
