Arhiv tekstova
Obećanja i nadanja
Svaka nova godina je početak, osim starih i novih nadanja i novih obećanja prije svega sebi. Jer, obično 2. siječnja počinju dijete, odvikavanje od duhana ili alkohola, redovne tjelovježbe itd. Po mom mišljenju, osim ljubavi i mržnje, nade i očekivanja su osnovni ljudski motivi postojanja i pokretanja na akciju. Obično se kaže kako nada umire posljednja, ali se kaže i to da nitko nije toliko siromašan da ne može obećavati. Neki u ovu kategoriju ubrajaju i vjeru u »nešto«. Vjera i nadanja su naizgled skoro »blizanci«, ali nije baš tako, jer na žalost vjera može biti i slijepa i u njeno ime učinjeno je mnogo toga i lošega od nastanka zajednice ljudi. Ljudima koji se bave planiranjem nada je lajtmotiv, npr. za građevince: »nadamo se da će građevina(e) koju budemo isplanirali ljudima učiniti budući život ljepšim i ugodnijim«. Plan je samo plan; smatra se ako je plan ostvaren više od 50%, onda je to već dobar plan. Tu moram čitatelje podsjetiti na izreku jednog od mojih profesora: »u građevinarstvu se sve može sagraditi, samo je pitanje vremena i novca«. Vrijeme je bitan dio opće i specijalne teorije relativnosti, a novac je postao roba koja se prodaje ili kupuje na globaliziranom tržištu gdje je dobit (opet novac) najbitnija. Tu ću prestati s »mozganjem«, jer ovim putem stigao bih do suvremenih događanja i njihovih tumačenja, a to nije bio cilj ovog postnovogodišnjeg teksta. Zato ostajem na lokalnom, varoškom nivou.
Kazalište i kupalište
Svi čelnici, počevši od lokalnog, pokrajinskog ali i republičkog nivoa, obećali su nam da će se ove godine završiti gradnja najmonumentalnije, najsuvremenije građevine u centru: kazališta. Istina ne cijela, ali bit će u funkciji bar jedna od planirane tri dvorane: ona srednja, za kazališne predstave. Nadam se da će do svečanog otvorenja biti riješen problem prilaza motornim vozilima bar do blizine ulaza, da će biti mjesta i za parking i za privremeno zaustavljanje autobusa koji će prevoziti gledatelje iz okolice, jer će biti potrebno dovoženje publike iz okolnih mjesta. Budući da je zagrijavanje cijelog objekta predviđeno plinom, nadam se da će ga biti dovoljno, bar dok traju generalne probe i premijere. Nadam se da će možda postojeća oba ansambla (srpski i mađarski) održati zajedničku premijeru, ali i svaka svoju posebnu. Nadam se da će se dotle formirati i kazališna scena na hrvatskom jeziku kako je to planirano. Drugo što nam je obećano je da će napokon biti završeno kupalište Palić, službeno Aqua park i Spa centar. Po prvobitnom planu ovaj kompleks trebao je biti već odavno završen, sudeći po riječima tadašnjeg gradonačelnika. Obećanje nije ispunjeno. Pitam se zašto. Također nitko (prije svega davatelj obećanja) nije pozvan na odgovornost. To spada u kategoriju što sam spomenuo na početku: »nitko nije tako siromašan... itd.«, ali imam neki blagi osjećaj da netko i neki nisu ni tako loše prošli. Nisu osiromašili nego suprotno: s ovim »nerealiziranim biznisom« dobro su napunili džepove. Poput kazališta, i ovu »skalameriju« su ostavili budućim generacijama čelnika da zadati problem rješavaju. Moram priznati da imam izvjesnu nostalgiju prema nekadašnjem Muškom štrandu, prema velikom drvenom molou gdje smo ljeti trenirali plivanje, prema redovima daščanih kabina; čak i neuspjeli i nefunkcionalni »restoran na vodi« bio mi je prihvatljiviji od ovih današnjih planiranih tobogana, bazenčića za brčkanje i nekakvih pratećih sadržaja. U Kupalištu Palić ne postoji redovan olimpijski bazen za plivanje (makar i otvoren) u kojem bi se mogla održavati službena natjecanja i time privlačiti turiste. Skoro zaboravih: aktualni predsjednik pokrajinske Skupštine obećao nam je izgradnju jednog velikog bazena. Nadam se da će konačno jezerska voda biti zdrava i čista.
O objektima o kojima se šuti
Palić je od tadašnjeg aktualnog režima 1999. godine ponovo »dobio« status toplica (banje). Za sada od toplica na Paliću nema ništa. Postoji odličan izvor termalne vode, koji se uglavnom koristi za zagrijavanje hotela Park, a na Muškom štradu radio je skromni bazenčić s termalnom vodom koji će, koliko znam, i nadalje ostati i nosit će »ulogu termalnih toplica«?! O gradnji ozbiljnog lječilišnog mjesta nema ni obećanja! Nekadašnji Palics fürdő imao je toplu i hladnu banju za liječenje. Hladna banja zapravo bilo je jezero (Ženski i Muški štrand), jer je sama jezerska voda bila ljekovita. Današnja voda jezera se ne preporuča za kupanje. Palić bi u pogledu toplica mogao imati konkurenciju u samoj varoši u kojoj također postoji izvor termalne vode i nedovršeni kompleks raznih bazena. Ja se nadam da ćemo u dogledno vrijeme »dobiti« gradonačelnika koji će ispuniti dana obećanja i neka naša nadanja. Bar smo to zaslužili!
