Arhiv tekstova

Svečano i veselo uz osjećaj zajedništva

U vrijeme bivše Jugoslavije slavlja Nove godine su se uglavnom organizirala u domovima kulture, domovima vojske, tvornicama, u velikim dvoranama u prisustvu velikog broja ljudi koji su ispraćali Staru i čekali Novu godinu. Doček Nove godine značio je elegantnu garderobu, večernje haljine i odijela uz neizostavnu glazbu i ples. Ono što se znatno razlikovalo u odnosu na današnje vrijeme je zajedništvo i uživanje u novogodišnjoj noći.

Novogodišnje zabave

Proslave Nove godine u Srijemu su, prema navodima šidskog povjesničara dr. Željka Fajfrića, počele prije nešto više od 150 godina. Do tada je taj dan bio kao i svaki drugi, običan. Polovicom XIX. stoljeća bilježe se novogodišnje zabave u Srijemskoj Mitrovici, Petrovaradinu i Zemunu. Nešto kasnije proslave Nove godine počele su i u Šidu. Proslava se u to vrijeme nazivala Silvestrovo. U gradovima na području Vojne granice i oko nje Novu godinu su u prvo vrijeme proslavljali časnički krugovi i vojni stalež. Nakon određenog vremena ovaj običaj njemačkog i hrvatskog stanovništva počelo je prihvaćati i srpsko stanovništvo. Na svim proslavama su se koristili različiti instrumenti za podizanje raspoloženja. U to vrijeme harmonika je na prostoru Srijema bila nepoznata, a osnovni instrumenti su bili gajde, garablje, tambura i frula.

Doček za visoki stalež

Osim restorana Istra i Jadran, jedno od omiljenih mjesta Šiđana za doček Nove godine bio je hotel Lipovača u blizini Šida, smješten na obroncima Fruške gore na istoimenom izletištu Lipovača. Restoran je imao veliku i malu salu, kapaciteta za 200 osoba. U zapisima jednog Šiđanina autora dr. Željka Fajfrića, navodi se da su u tom ugostiteljskom objektu Novu godinu proslavljali uglavnom veterinari, liječnici i prosvjetni radnici, ali i drugi mještani Šida i okolnih mjesta u Hrvatskoj. Kako su izgledali dočeci Nove godine u tom ugostiteljskom objektu prije 30 godina, prisjeća se Vesna Živković iz Šida.
»Novu godinu u hotelu Lipovača uglavnom su čekali visoki staleži, tadašnji intelektualci, mada je bilo puno i nas mladih. Usprkos tome, nije bilo odvajanja, svi smo pjevali i plesali zajedno i uživali u novogodišnjoj noći. Mjesto se moralo zauzeti dosta ranije i uvijek se znalo tko gdje sjedi. Svatko od gostiju, budući da su to bili stalni gosti u hotelu, imao je svoje mjesto. Mi cure smo danima prije dočeka pripremale svečane haljine za tu priliku. U modi su bile i mini suknje s kalnerima i obavezne svečane salonke s visokom petom ili cipelice s mašnicama, a u modi je bio mini val. Mnogi su oblačili i novogodišnje kostime pa smo se često smijali tim toaletama. Svi smo bili okićeni ukrasnim vrpcama u kosi i nosili smo novogodišnje kape i obavezno, puhaljke s konfetama. Uvijek je bilo veselo. Svirali su tamburaši, a bila je i narodna muzika, orkestar s harmonikom. Te dočeke pamtim kao vesela slavlja, s puno smijeha, glazbe i plesa, a krasilo nas je neprocjenjivo zajedništvo i drugarstvo«, prisjeća se Vesna.
Nekadašnji hotel Lipovača danas je nažalost zapušten i zatvoren. Ostao je objekt kao sjećanje na davna prošla vremena, prazničnu euforiju, uz veselje i druženje u novogodišnjoj noći.
S. D.