Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Od dijaloga do vječnosti

Trenutno ima dva prostora (jedna država i druga mnogo veća država) u Europi, u svezi kojih analitičari, stručnjaci, novinari, niži ili viši političari pominju potrebu da se otvori dijalog o budućnosti radi okončanja sukoba. Oba ova geografska prostora tiču se direktno ili indirektno naše države. Naš vodeći političar, predsjednik države, odavno govori o potrebi dijaloga s Prištinom (često tako nazivaju našu drugu južnu autonomnu pokrajinu) radi rješavanja problema nastalih nakon jednostranog otcjepljenja i proglašenja samostalne države Kosovo, koju su mnoge velike države priznale. Naravno, najvažnije su SAD. Ovu »lažnu« državu, sudeći po aktualnoj retorici vodećih političara, Srbija nikad neće priznati i govore o »privremenim institucijama«. Najviši pravni akt Ustav u preambuli izričito kaže da je »Pokrajina Kosovo i Metohija sastavni dio teritorija Srbije i da ima položaj suštinske autonomije u okviru suverene države Srbije«. Kada bolje razmislim, čemu onda uopće »dijalog« između »vječitog posjednika teritorija« s ličnostima koje su »privremene«? Možda zato (mislim ja) što iz za sada nedefinirane »suštinske autonomije« to logično slijedi, jer na istom mjestu u nastavku piše: »iz takvog položaja Pokrajine Kosovo i Metohija slijede ustavne obaveze svih državnih tijela da zastupaju i štite državne interese Srbije na Kosovu i Metohiji u svim unutarnjim i vanjskim političkim odnosima«, pa je ovo zapravo unutarpolitički problem s ciljem da se bolje definira »suštinska autonomija«. Možda oni sve nas varaju i u tajnosti razgovaraju zapravo o definiranju »suštine«, npr. tko izdaje registarske tablice za automobile!

Dijalog gluhih?

Još iz srednjoškolskih dana se sjećam kako riječ dijalog označava određenu književno-dramsku formu u antičkoj Grčkoj, u kojem ima dvije ličnosti: jedna koja zna »suštinu stvari« a druga koja ne zna i pita ga i pitani mu lijepo objašnjava srž problema. Svjesna upotreba dijaloga počinje kod sofista. Literarno se može naći u Sokratovim dijalozima koje je objavio Platon. Njihov razgovor je naslikao Rafaello na slici Atenska škola. Budući da u svojoj zbirci imam i veliki rječnik stranih riječi i izraza potražio sam riječ »dijalog« (grč. dialogos) koji ima više značenja: 1. razgovor između dvije ličnosti u scenskom ili književnom djelu; razgovor uopće. 2. politički pregovori, razmjena mišljenja s onima koji zastupaju drukčije stavove. Znači dobro sam se sjećao srednjoškolskog gradiva, ali rječnik napominje i da postoji »dijalog gluhih«, rasprava između dva sugovornika koji ne žele saslušati argumente druge strane. Tipičan primjer je kada naš predsjednik često govori kako druga strana (Albanci) ne žele dijalog, jer njihovi predstavnici prvo žele da On (kao predstavnik Srbije) prizna njihovu samoproglašenu državu (usput On za sada nije dobio takve ovlasti) a to mu ne dopušta važeći Ustav. Ako se Ustav ne promjeni, ništa od željenog dijaloga. Ali Ustav se može precizirati, recimo u dijelu da se precizira pojam »suštinska autonomija«. Mnogo puta spominjana rezolucija 1244 Vijeća sigurnosti UN-a među ostalim kaže: »ponovo potvrđuje apel iz prethodnih rezolucija za široku autonomiju i suštinsku samoupravu za Kosovo« (dokument Vlade Srbije). Problem je što se ta rezolucija odnosi na raspalu državu: Saveznu Republiku Jugoslaviju, i po mom saznanju nema nove rezolucije koja se odnosi samo na Srbiju. 
Sljedeći vic je također vrsta kratkog dijaloga. Sin viče ocu: »Tata, uhvatio sam medvjeda!«. Otac kaže: »Onda ga donesi, sine«! »Ne mogu, oče, jer mi ne da!« Nagradno pitanje: Kosovo je naše, ali što uraditi s njim? Neki predlažu da se mirno reintegerira u državu iz koje se odvojilo.

»Autonomija« u Autonomiji KiM

Dokument na koji se poziva naš predsjednik i mnogi dužnosnici, stručnjaci, komentatori je »briselski sporazum« koji sadrži i dogovor o formiranju Zajednice srpskih općina. Nešto o tome sam već pisao u broju 1012. Na ovom polju za sada se također vodi »dijalog gluhih«, jer je predstavnik »privremenih tijela« Prištine izjavio: »Ne želimo stvoriti novu Republiku Srpsku«. Osnov mu je Briselski sporazum u kojem piše (3. čl): »Asocijacija/Zajednica bit će uspostavljena na bazi postojećeg statuta Asocijacije kosovskih općina« što znači da ima ovlasti poput svake udruge, npr. nevladinih organizacija. Naši pregovarači pak inzistiraju da Zajednica srpskih općina ima i izvršne ovlasti bar u četiri područja: obrazovanje, zdravstvo, urbano i ruralno planiranje. Ovo je normalni minimalni zahtjev ovlasti. Pitanje je tko će ovo financirati: proračun »samoproklamirane države Kosovo« ili proračun Srbije, kao što na bazi Ustava delimično financiraju AP Vojvodinu? Usput, zakon još uvijek nije donijet. Znači, ima tema i tema za dijalog (do vječnosti) o »suštinskoj autonomiji KiM«.

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika