Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Goli otok – iz različitih kutova

Nakon ljetošnje projekcije dokumentarca o slamarkama Od zrna do slike u Tavankutu, ovogodišnji program Ciklusa hrvatskog filma u Vojvodini nastavljen je još jednim dokumentarnim filmom, ostvarenjem Goli otok redatelja Darka Bavoljka iz 2012 godine. Projekcija ovoga filma održana je u Subotici, u Art kinu Lifka. 
Film tematizira poznati logor (zatvor) na Golom otoku koji je uspostavljen za vrijeme trajanja sukoba Tito – Staljin od 1949. do 1955. godine. Ono što film čini posebno zanimljivim je tendencija da se Goli otok prikaže iz više kutova i smjesti u vremenski, politički i ideološki kontekst. Kako bi to učinio, autor Bavoljak u filmu sukobljava dvije pozicije – svjedočanstvo logoraša Alfreda Pala (koji je u dva navrata na Golom otoku proživio četiri i pol godine) i riječ upravitelja Golog otoka, Udbinog generala Jove Kapičića koji daje režimski pogled na motive stvaranja ozloglašenoga logora. Dok Pal priča o brutalnim zatvorskim mjerama (poznati »špalir dobrodošlice« ili »bojkot«, rad u kamenolomu…) i posljedicama »preodgoja« na zatvorenike, Kapičić negira da je na Golom otoku bilo maltretiranja i ubojstava zatvorenika. Kapičić je tvrdio da su logoraši lovili ribu, kuhali, obavljali zanatlijske poslove. Treći glas je onaj naratora, koji, funkcionirajući poput zbora u antičkoj drami, iznosi povijesne činjenice o logoru i razlozima njegova nastanka. A činjenice su da je kroz Goli otok prošlo nešto više od 16.000 zatvorenika, od kojih je tijekom izdržavanja kazne stradalo oko četiri stotine.  

Povijest pakla

Razgovor s autorom nakon filma vodio je Petar Bujas, profesor predmeta povijest pakla na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. On je u uvodu naveo kako su sve civilizacije kroz povijest poznavale pojam pakla, kao »tamnog mjesta boli i patnje«. U doba sekularizacije pakao više nije imaginarno već mjesto na Zemlji. Goli otok je, kako je istaknuo, jedno od opredmećenja ideje pakla.
»Ljudska priroda nije se u velikoj mjeri promijenila. Film je u tom smislu jako poučan, pokazuje tamnu stranu ljudske prirode i stvara dosta upitnika ‘zašto?’. Bila je to jedna vrsta ‘crvene inkvizicije’. Zanimljivo je kako se puno vremena trošilo na priznanje u komunizmu kod kontrarevolucionara, isto kao i kod heretika u vrijeme srednjeg vijeka«, kazao je Bujas.  

Suočavanje s prošlošću

Temom Golog otoka autor se filma Darko Bavoljak, kako kaže, bavio jer se htio suočiti s prošlošću države u kojoj je živio. 
»Mislim da bi se s tim svatko od nas trebao suočiti. Trebali bismo proći objašnjenja tih situacija i katarzu, da ne dođemo opet u takvu situaciju«, kazao je Bavoljak.  
Jedno od pitanja upućenih autoru bilo je vezano za mogućnost »golih otoka« u budućnosti.  
»Mislim da su novi ‘goli otoci’ mogući dokle god je ljudska priroda takva. U ratu se pojave ljudi koji rade zločine, to je mjesto i vrijeme gdje oni mogu ispoljiti svoje najcrnije misli, što u mirnodopsko vrijeme nije moguće«, ocijenio je Bavoljak.
Voditelj programa Ciklus hrvatskog filma u Vojvodini je redatelj Branko Ištvančić. Program se održava u organizaciji Udruge za audiovizualno stvaralaštvo Artizana u suradnji s Art kinom Lifka u Subotici i sa Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata, a uz potporu Hrvatskog audio vizualnog centra (HAVC) u okviru programa međunarodne suradnje.
D. B. P.

  • Betoven maraton
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay