Arhiv tekstova
Opstrukcija osnivačke skupštine BŠS-a, obnova HRSS-a u Baču
19. studenoga 1971. – Hrvatski tjednik donosi otvoreno pismo Matije Poljakovića uredniku subotičkog tjednika Hét Nap Gyurki Grószu. Poljaković podsjeća Grósza: »Sjećam se da si na nekom sastanku u komitetu ono poodavno rekao (otprilike, bar kako sam ja čuo od prisutnih)... da je ipak žalosno što ti dobri Bunjevci skoro ništa nemaju«.
20. studenoga 1918. – Budapesti Hírlap piše da je 16. studenoga Bunjevačko narodno vijeće u Somboru uputilo mjesnom Mađarskom narodnom vijeću priopćenje gdje izražava lojalnost Bunjevaca mađarskoj domovini. Ondje, između ostaloga, piše da je mađarska trobojnica draga svim Bunjevcima i da treba ostati kao i ranije glavna zastava, dok se bunjevačka zastava može pojavljivati kao lokalno obilježje kao na primjer zastava grada Sombora. Na koncu priopćenja stoji: »Vjerujemo da će se ove dvije zastave slagati kao majka i njena najdraža kćerka«.
21. studenoga 1928. – Dom piše da je Kotarska organizacija Hrvatske seljačke stranke Šid 30. listopada održala sjednicu u Lipovcu (Nijemci, Hrvatska). Sjednici su prisustvovali predstavnici 14 mjesnih organizacija. Govorio je narodni zastupnik Sigismund Čajkovac i Petar Gvozdić iz Srijemske Mitrovice. Istoga dana održane su tri male skupštine u Lipovcu, Nijemcima i Ilači.
22. studenoga 1918. – Neven piše da je prije nekoliko dana mađarski ministar vjere i nastave odredio da se u osnovnim školama u gradu poučava i hrvatski jezik.
23. studenoga 1920. – Neven se osvrće na osnivačku skupštinu Bunjevačko-šokačke stranke, koja je održana u Subotici 10. listopada, koju je pokušala opstruirati jedna grupa studenata Pravnog fakulteta rodom iz Srbije. »Ti ljudi su se stisli oko govorničke tribine i kada se spominjale nepravde, što nam se čine i kršenja principa ravnopravnosti kada se govorilo o našim školama, o latinici i o autonomiji Vojvodine, onda su ti mladići složno dizali (naravski na komandu) takovu graju, da se jedva moglo od njih govoriti. U tom lijepom poslu pomagali su ih s druge strane komunisti, koji su se sada okupili pod demokratskom zastavom, jer se zemlja dijeli. Vikali su na Bunjevce, da su separatiste, izdajice itd. Pala je šta više riječ iz ustiju jednog gospodina, koji danas zauzima vrlo visok položaj u Subotici, da smo zločinci!«
24. studenoga 1920. – Neven (Josip Vuković Đido) poziva Hrvate somborskog okruga da podrže Bunjevačko-šokačku stranku na izborima 28. studenoga. Između ostaloga, piše: »Mi ne ćemo, da jedno pleme gospodari nad drugim. A radikali i demokrate to hoće«.
25. studenoga 1945. – Hrvatska riječ piše da su se 23. studenoga u Baču sastali predstavnici podunavskih Hrvata iz okolnih mjesta radi obnove mjesne organizacije Hrvatske republikanske seljačke stranke, koja je bila dio Narodne fronte, široke koalicije stranaka. Na konferenciji su prisustvovali, kao gosti, ministar bez portfelja Srbije Lajčo Jaramazović, referent prosvjetnog odjeljka Narodne skupštine Vojvodine Grga Skenderović i član glavnog izvršnog odbora HRSS-a Nikola Babić iz Bajmaka. Konferenciju je otvorio predsjednik mjesnog narodnog odbora u Baču Andrija Azaševac. Izabran je izvršni odbor HRSS-a za kotar Bač. Govorili su Skenderović i Jaramazović. Izabrane su sljedeće osobe: predsjednik Antun Kovačić (seljak iz Bača), prvi dopredsjednik Joza Bartulov iz Plavne, drugi dopredsjednik Pava Pejčić iz Vajske, tajnik Antun Kubanović iz Bača, blagajnik Stipa Vorgić iz Bođana. Nakon izbora izvršnog odbora, Skenderović je pozvao Hrvate Bača i okolice neka pristupe organizaciji Hrvatske kulturne zajednice u Subotici.
