Arhiv tekstova

Krist Kralj

Liturgijska godina završava svetkovinom Krista Kralja. Osim što njome slavimo Sina Božjega kao Kralja svega stvorenja, njome nam Bog poručuje da sve ljudske kategorije sile, moći, časti i uspjeha pred njim ništa ne vrijede, te da je njegov pogled na ovaj svijet drukčiji od našeg. Kršćanin je onaj koji svoj pogled pokušava uskladiti s Božjim, onaj koji teži ući u njegovo kraljevstvo, te slavi i časti Krista kao svoga Kralja.

Kralj okrunjen trnjem

Krista Kralja na slikama prikazujemo s krunom, kao ovozemaljske kraljeve, jer je tako čovjeku lakše pojmiti njegovu veličinu. Iako znamo da Krist nikada na svoju glavu nije stavio krunu, osim one trnove, niti je nosio bilo kakve oznake kraljevske vladavine i časti. Prošao je ovom zemljom jednak najsiromašnijima. Ništa nije posjedovao, a opet je cijeli svijet na njegovom dlanu. Nije imao ni sluge ni vojsku, niti bilo kakvu moć zemaljskih vladara, a opet cijeli svijet o njemu ovisi. Njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta, ali hodeći ovim svijetom, čovjek ide prema njegovom kraljevstvu.
Ljudima je bilo teško, a i danas je, u njemu prepoznati Kralja i Spasitelja, Mesiju, jer je za ljudske pojmove i suviše skromno došao na ovaj svijet, suviše skromno živio, te na sramotan način, poput razbojnika, napustio ovaj svijet. Ali Bog kroz cijelu povijest spasenja, a u konačnici po svome Sinu, poručuje da ne gleda na stvarnost kao što gleda čovjeka, da moć, sila i čast za njega nisu jednaki kao i za čovjeka. Ali, čovjek to teško shvaća. Iako je svemoćan, dakle moć ovozemaljskih kraljeva nije usporediva s njegovom, on ipak umjesto palače izabire štalu, umjesto zlatne krune trnovu, umjesto počasti poruge, umjesto uglednika siromahe i grješnike. To čini kako bi nam pokazao da vidi i razumije svaku čovjekovu brigu i patnju. Kako bi pokazao da je on Bog, Kralj i Spasitelj svakoga čovjeka, da kod njega nema povlaštenih prema bilo kojem kriteriju, svaki mu je čovjek jednako važan. Pokazao je da je ljubav jedina kategorija koja mu je važna, te da njegova ljubav nema granice, ide sve do muke i smrti.

Božje kraljevstvo

Krist Kralj došao je među ljude da im pokaže koliko ih Bog ljubi, da pokaže kako se može stići u Božje kraljevstvo, kojega su vrata otvorena svima. Svi odbačeni i od društva izrugani u njegovoj blizini osjetili su se prihvaćeni. Jer, pokazao im je da Bog toliko ljubi da svima daje nove šanse, kako bi svatko zavrijedio vječnu radost njegova kraljevstva.
Liturgija za ovu svetkovinu odabire odlomak iz evanđelja koji govori o Isusovoj smrti na križu. Rekli bismo vrhunac apsurda, Bog umire izrugan i ponižen. On, zahvaljujući čijoj milosti svijet postoji, dopušta da s njim postupaju kao sa zločincem, da protiv njega lažno svjedoče i da mu se rugaju. Ismijavaju njegovo kraljevstvo i kraljevanje, a on za njih moli. Snažna je poruka ovonedjeljne svetkovine za modernog čovjeka kojemu nikada nije dosta časti, moći, slave; koji želi podložiti sebi druge, koji ne mari za posljedice svoje okrutnosti i nepravednosti, jer ima samo jedan cilj: pokazati koliko je moćan i velik. Na kraju puta ovog života dolazimo pred vrata kraljevstva u kojem kraljuje Krist Kralj. Ukoliko tijekom toga puta nismo živjeli onako kako nas je on poučio i kako je on živio dok je hodio zemljom, vrata njegova kraljevstva ostat će za nas zatvorena. Stoga ovu svetkovinu treba shvatiti i kao upozorenje da nam je živjeti za njegovo kraljevstvo, a sve ono za čim moćnici svijeta teže za Gospodina je isprazno i vodi u vječnu propast.