Arhiv tekstova

Neimenovanje bunjevačkih učitelja, rasprava Pekića i Stajića

5. studenoga 1920. – Neven piše da je ministar prosvjete Svetozar Pribićević svojom odlukom br. 34305/1920. od bunjevačkih kandidata postavio za učitelje u Subotici samo Ivu Malagurskog, koji je raspoređen u mušku građansku školu. »I onda se kogod čudi, ako su Bunjevci separatiste i ako traže avtonomiju za Vojvodinu, kada se sa njihovom decom tako postupa«, zaključuje list.

6. studenoga 1920. – Neven u kontekstu neimenovanja bunjevačkih učitelja, piše: »Mi Bunjevci, do najskrajnijeg vrimena bili smo toga uverenja, da nas u Beogradu tako rado primaju u bratski zagrljaj, kao što smo mi svakog našeg brata sa one strane Save. Što dalje sve većma dolazimo do toga osvidočenja, da se mi jako varamo u našim ubedjenju, jer s dana na dan dobijamo nepobitne dokaze da nas Bunjevce u Beogradu ne priznaju za braću, nego za drugo nešto, što mi ni na kakvi način nećemo da budemo. Što se bacaju klipovi pod naše noge u svakom pitanju, to nam već nije ni zazorno, ali da nam gradsku upravu smenu, te da povraćaju predratnu madžarsku, premda smo neosporno pripali Jugoslaviji, to nam je neshvatljivo. Zar se Subotica namerava dati natrag kruni ‘Szent Istvána’ pa se valjda zato vaskrsava madžarska uprava u Subotici, ili misle u Beogradu da će madžarska gradska uprava biti uz Veliku Srbiju, pa će onda za njima i Bunjevci!?«

7. studenoga 1946. – Hrvatska riječ piše o zastupničkim kandidatima Narodne fronte za izborne kotare grada Subotice, Gezi Tikvickom (I. kotar) i Blašku Stražarkoviću (III. kotar). Tikvicki je potekao iz seljačke obitelji. Sudjelovao je u proslavi 250. godišnjice dolaska Bunjevaca-Hrvata u Bačku zbog čega je izbačen iz službe (Državna željeznica u Subotici). Rano se povezao s radničkim pokretom i već prosinca 1936., dakle u 19. godini, uhićen je zbog ilegalnog rada. Radio je u tvornici zrakoplova Zmaj (Zemun) i tvornici Vistad. U Beogradu je bio jedan od organizatora štrajka radnika tvornica zrakoplova. Za vrijeme okupacije sudjelovao je zajedno sa Svetozarom Markovićem Tozom u pokretanju lista Slobodna Vojvodina (preteča Hrvatske riječi).
Stražarković je također rođen u siromašnoj obitelji. Bio je radnik tvornice traka i čipaka u Subotici. Sudjelovao je također u radničkom pokretu. Bio je predsjednik društva Hrvatska privredna omladina u Subotici. Za vrijeme okupacije priveo je omladinu okupljenu oko Hrvatskog doma narodno-oslobodilačkom pokretu.

8. studenoga 1918. – Bácskai Hírlap (Emil Havas), pišući o položaju subotičkih Hrvata, zaključuje: »Oni su bili i bit će nedvojbeno lojalni građani mađarske države. Treba im dati kulturnu i jezičku slobodu, koji će ih joše privoleti na vjernost i pouzdanost mađarskoj državi.«

9. studenoga 1919. – Neven (Josip Hartl) piše da je na sjednici odbora za proslavu 13. studenoga u Subotici »zaključeno, da se na spomenik madjarske revolucije (na mjestu današnje nove fontane) uklešu riječi ‚Dan oslobođenja 13. XI. 1918.‘«

10. studenoga 1927. – Neven piše da je na općinskim izborima u Vojvodini 6. studenoga Hrvatska seljačka stranka dobila u dva mjesta u Vojvodini apsolutnu većinu, i to u Vajskoj i Kupusini.

11. studenoga 1926. – Neven piše da će za nekoliko dana biti objavljena rasprava Pobijanje kritike Vase Stajića Petra Pekića. Rasprava predstavlja odgovor na Stajićevu kritiku o Pekićevoj zbirci pjesama Zvuci i uzdasi, koja je objavljena u Letopisu Matice srpske. »To nam djelo predstavlja sramotan poraz jednog književnika (Stajića) koji je na čudan način ocijenio spomenutu knjigu.«