Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Željno čekani susret

Tri pune godine čekali su ljubitelji knjige – domaći i iz susjednih zemalja – da najveći regionalni sajam otvori svoje kapije i da pohrle ka manje ili dobro poznatim halama, gdje su ih isto tako nestrpljivo, ali i spremno, čekali brojni domaći i strani nakladnici na svojim štandovima. Sudeći po gužvi prošloga četvrtka, ali i po službenim podacima od 163.616 posjetitelja s kupljenim ulaznicama, čitatelji su se itekako zaželjeli Međunarodnog sajma knjiga, koji je ove godine (od 23. do 30. listopada) 65. puta održan u Beogradu.
Na uobičajeni upit onih koji nisu bili, a (kao) zanima ih, »kako je bilo« možda najprecizniji odgovor bio bi: »velika gužva, ali ako znaš što tražiš, bez problema plivaš kroz rijeku ljudi«. Da, zastane li se na trenutak na katu hale 1 i pogleda li se dolje, kolone ljudi između štandova lako se mogu usporediti s obližnjom Savom koja se tisućama godina lijeno valja ka svom konačnom odredištu kod Kalemegdana. I recimo odmah: velika je prednost za ovu priliku biti Beograđanin – naravno, pod uvjetom da ste ljubitelj knjige – jer se Sajmu možete vraćati nekoliko dana, budući da ga je za jedan dan teško obići, a da ne govorimo o onih nekoliko sati koje posjetitelji iz drugih sredina obično provode na njemu.
Usporedimo li ga s prethodnim, koji je održan još »pretkovidne« 2019., nekako, bar potpisniku ovoga teksta, djeluje kao da je razmjerno davno započeti trend »vraćanja korijenima« ove godine ne samo nastavljen nego i dodatno pojačan: na sve strane, dakle kod mnogih nakladnika, friški naslovi iz starije i novije povijesti Srbije, »geopolitička razmatranja«, knjige etnololoških i religijskih sadržaja, mape, kalendari, kandila... Ma, kao što bi sjajna ekipa iz Nadreality showa rekla: Sajam vjerske opreme.

Tihi, skromni, a pametni i vrijedni

Pa ipak, na više od 30.000 četvornih metara, na koliko se smjestilo 416 izlagača (od toga 325 domaćih i 91 inozemni), posjetitelj koji nije opterećen (deklarativnim, a lažnim) »čuvanjem tradicije, običaja, vjere i nacionalnog identiteta« lako će na(i)ći na tražene sadržaje, plus na veliki broj iznenađenja koja su sastavni dio ovakvih manifestacija u vidu novih, nepoznatih ili već zaboravljenih naslova. Nije tu samo riječ o nekoliko najvećih nakladnika koji po pravilu zauzmu najveći broj četvornih metara i imaju najviše naslova nego isto tako i onih manjih, čiji štandovi ne šljašte niti je na njima gužva. Jedan od takvih je i štand Heliksa iz Smedereva, čiji glavni urednik Bojan Stojanović ljubazno pristaje na razgovor za Hrvatsku riječ:
»Nakon tri godine pauze zbog korone pokazalo se da je zanimanje za Sajam knjiga izuzetno veliko, što i sami vidite. Vidi se da je publici nedostajala manifestacija ovoga tipa, a ono što me osobno posebno raduje je činjenica da vidim puno mladih ljudi, kao i grupa koje dolaze u okviru organiziranih posjeta, bilo da je riječ o školama ili nekom drugom tipu ekskurzije«.
Kao i obično kada se na stranu stave sve negativne posljedice korone, i Stojanović kaže kako im je upravo ta stanka dala dovoljno vremena da se što bolje pripreme, jer su specijalno za Sajam pripremili nekoliko novih knjiga, uglavnom iz područja popularne znanosti, ali i dobitnika ovogodišnje nagrade Europske unije za književnost, roman A Babukar je išao prvi Giovannija Dozzinija (koji je bio i gost Sajma knjiga). Osim popularne znanonsti, Heliks značajnu pozornost poklanja suvremenim europskim piscima iz manje poznatih ili popularnih književnosti, poput rumunjske ili islandske, primjerice. Stojanović kaže i što im je motiv da prevode i objavljuju upravo takve naslove:
»Riječ je o romanima koji su dio programa ‘Kreativna Europa’ i oni se uglavnom bave pitanjima identiteta, nerijetko sukobljenih. To je danas, nažalost, izuzetno aktualna tema koja sve nas manje ili više dotiče. Kada je riječ o islandskoj, ali općenito i skandinavskoj književnosti, mogu reći da tome poklanjamo sve više pozornosti jer je i zanimanje čitatelja sve veće. Na taj način mislim da potičemo i kulturne veze između našeg i tih naroda u čemu nam puno pomažu i nacionalni programi skandinavskih zemalja prilikom objavljivanja ovih knjiga, na čemu smo im veoma zahvalni«.
Marija Bačević iz beogradske nakladničke kuće Ind Media Publishing, kao i njezin prethodnik, ističe kako je veoma zadovoljna i zanimanjem, ali i prodajom knjiga na Sajmu.
»Vidite i sami kolika je gužva, što već samo po sebi dovoljno govori o tome koliko su se ljudi nakon korone zaželjeli Sajma knjiga. Ali, ne mogu reći da smo se posebno pripremali za Sajam u smislu novih naslova. Naravno, imamo ih nekoliko, ali tako je i inače kada se Sajam kontinuirano održava. Mogu reći da nam najbolje ide knjiga Bojana Savića Kako preživeti drugo svetsko stanje, a veliko je zanimanje, posebno budućih mama, i za knjigu Trudnoća i nega dece, kao i za još nekoliko naslova«, kaže Bačević.

Nobelovci niskih cijena i sendvič plastičnog okusa

S obzirom na velike gužve koje podsećaju na to kao da se knjige dijele, u satima posjeta Sajmu bilo je jednostavno nemoguće doći do izjave predstavnika velikih nakladnika poput Lagune, Booke ili zagrebačke Školske knjige, primjerice. Ljubazno, ali odlučno »sad nemamo vremena, vidite kakva je gužva« bilo je neizgovoreno »dođite (malo) sutra«.
Knjige se u najvećem dijelu, naravno, nisu dijelile, ali su razlog velikih gužvi svakako bili značajni sajamski popusti ili pak totalne rasprodaje koje su bile na rubu besplatnosti. Ovo drugo posebno se odnosi na antikvarijate, tradicionalno smještene na kat hale 4, gdje su pojedini vlasnici upravo po načelu svojih kolega-trgovaca »sve za euro« iznad gomila nabacanih knjiga isticali vidno istaknute natpise »svaka knjiga 100 dinara«. Tako su se, poput vašarske lutrije (»svaka dobija«), u istom cjenovnom košu našli i nobelovci poput Laxnessa, i prastari srpskohrvatsko-engleski rečnici, i Guliverova putovanja Jonathana Swifta, i tko zna otkud nabavljene knjige na mađarskom, engleskom ili nekom drugom jeziku, te na tisuće (zaista na tisuće) drugih znanih i neznanih, popularnih i manje popularnih autora i njihovih djela.
Među onima koji su strpljivo prebirali po na sve strane razbacanim knjigama (ime antikvarijata namjerno ne spominjemo) naišli smo i na Beograđanina Milana Stanojevića. Kaže da je redoviti posjetitelj Sajma, posebno dijela gdje se nalaze antikvarijati:
»Umirovljenik sam i zaljubljenik u knjigu, ali isto tako i u stripove. To najvećim dijelom, zbog niskih mirovina, jedno s drugim ne ide, ali ovo je prava prilika da popunim svoju biblioteku. Za jedno društvo žalosna je činjenica da su knjige spale na tako niske grane da ih se može kupiti jeftinije od čokolade ili bureka, ali za mene osobno je to dobro. Dok se drugi budzašto ratosiljaju knjiga iz svojih biblioteka, ja svoju punim koliko to već mogu«.
Na koncu, spomenimo i nešto što je nekoć bio sastavni dio Sajma iako blage veze nema s knjigama. Riječ je, naravno, o štandovima s pljeskavicama koji su, odlukom organizatora od 2017., valjda zbog »nekulture« i »neprimjerenosti« jednoj ovakvoj manifestaciji jednostavno uklonjeni. Sendviči plastičnoga okusa koji su ih zamijenili jedina su ponuda hrane na Sajmu koji se ne mogu niti usporediti s mirisom ćumura na vrućoj »pljeski«. Pravo je pitanje zašto se organizatori srame autentične balkanske hrane? Jesu li bili nekoć na Interliberu, gdje kobasice sa senfom idu tako da se sve puši? Jesu li bili na Sajmu stočarstva u Hódmezővásárhelyu gdje se za birka paprikás ili pörkölt stoji u redu i po 15-20 minuta? Tamo organizatori nisu opterećeni ovakvim kompleksima. Jer, opće je poznato: knjiga se najbolje probavlja kad si sit.
Zlatko Romić 

  • Betoven maraton
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay