Arhiv tekstova
Đukić i Evetović
Antroponimija stare Subotice (18. i 19. st.) predstavlja mozaik zanimljivih imena i prezimena, od kojih su neka više, a neka slabije istražena. Jedno od prezimena čijim nositeljima nije posvećeno mnogo pažnje jest Đukić. Danas u Subotici ima Đukića Srba, čije je podrijetlo vezano uz Bosnu. Međutim, za povijesno-antroponimijska istraživanja starosjedilačkog stanovništva Subotice relevantan je samo hrvatski rod Đukića, od kojih se istaknuo Karlo (Dragutin) Đukić (1820. – 1910.), jedan od narodnih prvaka Antunovićevog preporoda i osnivač Pučke kasine.
Karlov djed Franjo po svemu sudeći nije rođen u Subotici. Oženio je 9. XI. 1790. Magdalenu Vidaković, koja je u matičnim knjigama različito bilježena: Marija Zelić, Magdalena Zelić, Margareta Zelić, Marija Božić i Marija Božanović. Dana 25. IX. 1799. rođen je Karlov otac Mijo, koji se 18. XI. 1818. oženio Katarinom, kćerkom Kuzmana Prćića i Tomke Vuković. Dvije godine nakon toga, 24. X. 1820., rođen je Karlo, koji je kršten kao Dragutin Dmitar (Carolus Demetrius). Oženio je 21. X. 1839. Esteru, kćerku Ivana Guganovića i Marije Prćić. Međutim, nakon njene smrti, oženio je Tezu Milodanović, udovnu Đure Radakova (4. VII. 1859.), koja je umrla 1891. u 76. godini. Živio je u skromnoj kući na Somborskoj cesti blizu Blaškovog križa. Od 1891. do 1896. bio je predsjednik Pučke kasine. Bio je jedan od pokretača akcije za sakupljanje potpisa za peticiju ministru prosvjete Juliju Vlašiću (Wlassics Gyula) za vraćanje hrvatskog jezika u subotičkim školama. Umro je 2. VI. 1910.
Evetović
Ovo prezime možda nije toliko rasprostranjeno kao neka druga (Kujundžić, Skenderović, Prćić itd.), ali nije ni rijetko i nepoznato. Zapravo, spada u red prepoznatljivih prezimena subotičkih Hrvata. Tome je sigurno pridonijela okolnost da su ga nosila neka imena bez kojih je kulturna povijest bačkih Hrvata nezamisliva: braća Ivan (1860. – 1923.) i Franjo poznatiji kao Ante Miroljub Evetović (1862. – 1921.), te njihov sinovac Matija (1894. – 1972.). Zanimljivo je da su preko Imerke Antunović, koja je bila mati prvoj dvojici, odnosno baka posljednjemu, bili povezani s biskupom Ivanom Antunovićem.
Podrijetlo Evetovića, rođaka velikog Antunovića, može se pratiti sa sigurnošću od konca 18. stoljeća. Iako su rodom bili sva trojica iz Aljmaša, čuvali su predaju da je njihov rod starinom iz Subotice. Matija je štoviše odlučno pobijao zle jezike koji su ga htjeli predstaviti kao novoselca, a ne kao starosjedioca Subotice. Objašnjavao je kako ga njegovo rođenje u Aljmašu ne diskvalificira kao Subotičanina. Evetovići su, naime, izvorno bili Subotičani, koji su iselili u Aljmaš.
Genealogija Evetovića
Tko je taj Evetović koji je iselio u Aljmaš zasad ostaje neistraženo. Izvjesni Ivan Evetović se 15. XI. 1786. oženio u Kaćmaru Vitom Petreš. Iduće godine dobio je sina Andriju (19. XI. 1787.), koji je kršten u Aljmašu. Andrija je 12. XI. 1805. oženio Mariju Mamužić. Njihov sin Danijel, kojega su zvali Dane, rođen je 1. VI. 1822., a 8. XI. 1843. je oženio Imerku, kćerku Antuna Antunovića i Barbare Petrić, koji su također roditelji Ivana Antunovića. Iz tog braka rođena su trojica sinova Ivan (15. V. 1860.), Franjo (12. VI. 1862.) i Dominik Melkior (4. I. 1865.). Prva dvojica su se, kao što je opće poznato, opredijelila za svećenički poziv, u čemu su imali uspjeha. Kao pitomci svog strica Ivana Antunovića imali su privilegij, ali i samim tim veću obvezu. Na raspolaganju im je stajala knjižnica njihovog strica, koja je bila puna djela hrvatskih klasika ali i suvremenih pisaca.
Dominik, kojega su zvali Doko, nastavio je lozu. Koncem 1884. oženio se Vecom Jagić s kojom je dobio sina Matiju (24. II. 1894.). Početkom 20. stoljeća prešao je poslom u Suboticu. Ondje je njegov sin Matija zvani Maća, završio osnovnu školu i prve razrede gimnazije. Zbog mladenačkih ispada svoje školovanje je morao nastaviti u Travniku i Zagrebu. Njegovo izbacivanje iz subotičke gimnazije bio je samo prvi u nizu izazova s kojima se susreo tijekom svog života. Ironično, poslije II. svjetskog rata postao je ravnatelj upravo te ustanove. Sastavio je sintezu književnosti bačkih Hrvata. U Aljmašu je vjenčao Jelenu, kći aljmaškog posjednika Laze Kuleševića.
