Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Za nove automobile suvremena dijagnostika

Naše suvremeno društvo i svakodnevni život nemoguće je zamisliti bez automobila, ali automobili zahtijevaju stalno održavanje i popravak, pa su automehaničari traženi majstori. Danas raditi taj posao znači poznavati brojne modele automobila, znati koristiti dijagnostičku opremu i moderne alate za popravak.
Vlasnici automobila u Tavankutu ne moraju ići do obližnje Subotice zbog servisiranja ili popravka svojih vozila, jer u Donjem Tavankutu radi automehaničarska radionica Doo Auto Berberović, čiji je vlasnik Slobodan Berberović.

U radionici od malih nogu

»Završio sam automehaničarski zanat, još od malena sam zavolio biti u automehaničarskoj radionici kod oca u kojoj su se popravljali zastave, fiće, stojadini, tristaći, to su bila vozila koja su mi i danas u sjećanju, a tamo sam ‘čačkao’ sve što treba i ne treba. Otac Marko je također automehaničar, radio je u Dinamotransu kao majstor, te u Medoproduktu na održavanju mehanike, a radio je i privatno kao automehaničar i kod kuće, nakon završenog posla u tvrtki. Godine 1984. otvorio je ovu radionicu kao samostalnu zanatsku radnju. Od 1997. radili smo zajedno, a od 2000 godine preuzimam radionicu. Poslije sam zaposlio jednog majstora, a kasnije i drugog. To je uigrana ekipa, a za neki dan ovdje u radionici će početi raditi i moj sin Luka«, kaže Slobodan Berberović i navodi kako na popravak i servisiranje dolaze vozila čiji su vlasnici iz Tavankuta, ali i iz Subotice, Bajmaka, Đurđina, Žednika, Sombora, Stanišića i Šantića. 
»U radionicu nam najviše stižu opeli, wolkswageni, peugeoti, renaulti, citroeni. Imamo servisne knjižice na koje poslije završenog servisa stavljamo pečat i to je vid garancije«, priča Berberović.
 U radionici se rade servisiranja automobila, kao i malih i velikih servisa pločica-kočnica, skidanja mjenjača, kao i veliki popravci. 
»Moj otac, koji je ranije radio, sada ne bi mogao popravljati ove suvremene automobile. Bez dijagnostike i dobrog alata to nije moguće. Velika su ulaganja u radionicu, mnogo novca sam uložio i ulažem u alate, ulažem svake godine, softweri se obnavljaju za potrebe dijagnostike, a bez dijagnostike za čitanje stanja automobila ne može se raditi. Po novom, sve je na mobitelu, imamo aplikacije i kada uđemo u sustav auta vidimo kako radi i što je problem. Dakle, sve je to povezano internetom, a sama dijagnostika je zasebna aplikacija, softwer dokupljujemo, a stalno smo vezani na internet i tako se dobija odgovor koji problem postoji u vozilu. Bez dijagnostike se ne može raditi. U radionici je potrebna i dizalica, više se ne radi iz kanala prilikom popravljanja automobila. Sada nije dovoljno otvoriti haubu vozila, nešto stegnuti-zategnuti. Zastava 750 – popularni fićo ili primjerice vozilo stojadin, vlasnik je te automobile mogao u priličnoj mjeri popravljati, ako je imao nekog smisla za mehaniku. Ta vremena su prošla«, kaže Slobodan i objašnjava da servisiranje vozila podrazumijeva mijenjanje ulja, filtera, pregled kompletnog vješanja trapa, kotača, amortizera, kočnica, kod velikog servisa pregledaju se razvodni remeni, a kada se dogodi kvar na motoru ili primjerice kvačilu, to je već popravak, a ne servisiranje. 

Nov ili polovan auto?

Sa Slobodanom Berberovićem razgovarali smo i o kupovini automobila. Kupiti nov ili polovan automobil česta je dilema kupaca koji imaju mogućnost takvog izbora, jer raspolažu novcem za kupovinu jednih ili drugih.
»To je dobro pitanje. Novi automobili su skupi, a još su skuplji kada istekne garancija, kada krenu ozbiljniji kvarovi i popravci. Nekada se yugo mogao kupiti za 4.000-4.500 eura, za taj novac se više ne može kupiti auto. Sada su dijelovi za automobile skupi, pogotovo za ove nove dizel automobile, dakle vozila koja koriste dizel gorivo, od 2009.-2010. godine, sva ta vozila, pa do danas zbog ekoloških propisa imaju te katalizatore-auspuhe, DPF filtere koji kad se pokvare kod nas koštaju oko 1.300 eura, a to je samo jedan dio održavanja. Priča oko kupovine novog ili upotrebljavanog auta se svodi na kućni budžet. U slučaju da se gotovinom kupuje nov automobil, onda je to bolje, ali ako se nov automobil kupuje na kredit, a rate kredita su velike, računajući uz to popravke i godišnje registracije vozila, onda je bolje kupiti polovno vozilo, pa što se kaže – kakva je ‘srića’. Prilikom kupovine ne može se kao nekada u dovoljnjoj mjeri pregledati automobil na prodajnom mjestu, ustanoviti koliko je ‘našminkan’ i koliku je točno kilometražu to vozilo prešlo, svugdje je ‘vraćena’ kilometraža, plus, to su sve neregistrirani automobili.«
Posla ima i često se ostaje i radi i duže od radnog vremena, ali Slobodan posao ne bi mijenjao. 
»U mojim četredesetim godinama sigurno nije moment započinjati s novim poslom, a sin Luka mi je dao vjetar u leđa što će raditi u ovoj automehaničarskoj radionici. Pored radionice je roditeljska kuća, gdje žive moja mater Jovanka i otac Marko, a sa suprugom Sandrom, Lukom i drugim sinom Ognjenom, živimo u kući preko puta autoradionice, sve se dobro i lijepo posložilo. Početkom 2000. godine razmišljali smo gdje graditi perspektivu naše obitelji, razmišljali smo o odlasku u Kanadu, gdje bih isto radio kao automehaničar. Odlučili smo ostati ovdje i dobro je što smo ostali, a među ostalim moj otac i mater nisu morali gledati unučad preko fotografija. Imam puno drugova u inozemstvu koji rade ovaj posao, ne kukaju, ali u inozemstvu su prije desetak godina bile puno veće zarade automehaničara, a sada oni koji su zaposleni ili koji su vlasnici autoservisa rade i svake subote. Drago mi je što smo ovdje nastavili živjeti, a najbolja reklama za ovu automehaničarsku radionicu je kvaliteta rada, jer dobar glas se daleko čuje«, kaže Slobodan Berberović.
Zvonko Sarić

  • Betoven maraton
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay