Arhiv tekstova
Je li Subotica grad?
Ako čitamo i tumačimo važeći »Zakon o lokalnoj samoupravi« (nadalje: Zakon), objavljen u Službenom glasniku RS br. 47/2018., Subotica je grad! Krenimo redom što o tome Zakon kazuje. U drugom članku ovog zakona piše sljedeće: »Lokalna samouprava je pravo građana da neposredno i preko slobodno izabranih predstavnika upravljaju javnim poslovima od neposrednog, zajedničkog i općeg interesa za lokalno stanovništvo, kao i pravo i obveza lokalne samouprave da, u skladu sa zakonom, planiraju, uređuju i upravljaju javnim poslovima koji su u njihovoj nadležnosti i od interesa za lokalno stanovništvo«.
Iz sljedećeg, trećeg, članka saznajemo: »Lokalna samouprava se ostvaruje u općini, gradu i u gradu Beogradu (u daljem tekstu: jedinica lokalne samouprave)«. Moje tumačenje Ustava, zasad istina formalno: Srbija ima tri autonomna teritorija: Vojvodinu, Kosovo i grad Beograd. Ostali dijelovi teritorija nemaju nikakvu autonomiju! Kako Zakon definira općinu (čl. 18.): »Općina je osnovna teritorijalna jedinica u kojoj se ostvaruje lokalna samouprava, koja je sposobna preko svojih tijela samostalno vršiti sva prava i dužnosti iz svoje nadležnosti i koja ima najmanje 10.000 stanovnika« (Općine koje su postojale prije donošenja ovog Zakona mogu imati i manje od 10.000 stanovnika). »Izuzetno kada postoje posebni ekonomski, geografski ili historijski razlozi, može se osnovati nova općina koja ima manje od 10.000 stanovnika«. Što je grad (čl. 23.): »Grad je jedinica lokalne samouprave utvrđena zakonom, koja predstavlja ekonomski, administrativni, geografski i kulturni centar šireg područja i ima više od 100.000 stanovnika teritorija za koji se obrazuje grad, predstavlja prirodnu geografsku cjelinu, ekonomski povezan prostor koji posjeduje izgrađenu komunikaciju među naseljenim mjestima sa sjedištem grada kao gravitacijskim centrom. Odredbe ovog zakona koji se odnose na općine primjenjuju se i na grad, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.« Čl. 24.: »Grad vrši nadležnosti općine, kao i druge nadležnosti i poslove državne uprave, koji su mu zakonom povjereni. Grad u skladu sa zakonom obrazuje komunalnu policiju, osigurava i organizira vršenje poslova komunalne policije« (pitam se, što KP bitno može učiniti za očuvanje prirodnog okoliša?). Možda je sve ovo suhoparno, ali namjerno sam podvukao određene dijelove Zakona, jer ako zakonodavac (Skupština) na prijedlog Vlade riješi da Subotica više nije grad, npr. na sljedećem popisu neće imati 100.000 stanovnika, onda Subotica više nije grad?
Izbor gradonačelnika
Općenito se kaže: prvi čovjek grada je gradonačelnik. Zakon veli (čl. 65.): »Tijela grada su: skupština grada, gradonačelnik, gradsko vijeće i gradska uprava«. Kratko i jasno. Nekada, kada je Subotica bila »samostalniji grad« nego danas, gradonačelnik se birao neposredno. Naravno, on je bio kandidat svoje partije. Najpoznatiji su Lazar Mamužić i Károly Bíró. Njihove graditeljske ostavštine su spomenici kulture. Danas mi gradonačelnika biramo posredno, jer zapravo »biramo stranku«, a ne određenog čovjeka (stranka može i smijeniti gradonačelnika), ali to je »vezana trgovina« jer se glasa prvenstveno za stranku ne znajući tko će biti kandidat za gradonačelnika. Kako onda ja »neposredno i preko slobodno izabranih predstavnika« sudjelujem u lokalnoj samoupravi?
Slobodno birani gradonačelnici
U mom životu zasad je bilo dva razdoblja: socrealizam i »nova demokracija«. Također sam dva puta mogao svojevoljno i slobodno izabrati prvog čovjeka grada. Prvi put uoči demokratskih promjena 1989. Kada su bila dva kandidata: jedan ispred općinskog odbora KPJ, a drugi ispred Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije (SSRNJ skraćeno »Soc-saveza«) koji je imao »status partije« u kojem su aktivni bili oni ljudi koji nisu željeli biti u SKJ. Vjerujem da mlađi ljudi pojma nemaju o »soc-savezu« i o njegovoj ulozi. Tada je pobijedio József Kasza kao kandidat SSRNJ-a, a istovremeno i član KPJ-a. Protukandidat mu je bio Attila Szám. Drugi put smo direktno birali gradonačelnika (zapravo predsjednika općine) 2005. godine, po tada novom zakonu. Kandidat SVM-a bio je Géza Kucsera, a protukandidat predstavnik Demokratske partije bio je Oliver Dulić. Pobijedio je Kucsera s »tankom većinom«. »Ostavština« J. Kasze je betonski skelet bazena i nedovršena zgrada kazališta, a G. Kucsere »rušenje kazališta«. Po meni Subotica nije više »pravi grad« nego jedinica lokalne samouprave koja je zakonski grad, ali »ništa nije sigurno dok zakonodavac zasjeda«.
