Arhiv tekstova

Bilinović

Jedna od obitelji, koja je takorekuć obilježila povijest prostora na razmeđi Kunbaje, Aljmaša i Tavankuta – koji je danas politički podijeljen između Srbije i Mađarske, jesu Bilinovići. Oni se javljaju još u prvoj polovici 18. st. u subotičkim maticama, gdje su zabilježeni kao stanovnici Aljmaša. Aljmaš je u to vrijeme bio na razini pustare, a tek u drugoj polovici 18. st. dobio je obrise sela. Za to vrijeme Bilinovići su prerasli od jedne obitelji u čak nekoliko. 
Bilinovići u Tavankutu dali su prvaka antifašističke borbe Matu Bilinovića (1902. – 1979.). On je izgubio čak dvojicu sinova u završnim borbama za oslobođenje Jugoslavije od okupatora 1944./45. Također je odigrao značajnu ulogu u vraćanju tavankutske zemlje u ruke pravih vlasnika – njihovih obrađivača. On je možda i najzaslužniji za to da zloglasni tavankutski gazda Stevan Birkaš Rica (1887. – 1944.) dobije zasluženu kaznu: gubitak velikih zemljišnih posjeda, koje su obrađivale zavisne obitelji (biroši, napoličari itd.). On je također prvi nadjeljenik u subotičkom kotaru, tj. prvi agrarni interesent koji je dobio zemlju u Subotici prilikom reforme. Prilikom udaranja međa između novouspostavljenih posjeda u Tavankutu koncem travnja 1946. izjavio je pred masom Tavankućana: »Dobili smo našu zemlju, jer su za nju naši sinovi poginuli. Dva su moja dali živote.« 

Genealogija

Matin predak u šestom koljenu Pavle, rođen je oko 1696. kao sin Juriše Bilinovića i izvjesne Marije. Poživio je čak 99 godina. Umro je, naime, 1795. Supruga mu je bila izvjesna Manda, koja je također doživjela visoku starosnu dob. Umrla je 15. I. 1797. u 80. godini života. Par je imao sina Antuna, koji je rođen 6. IV. 1746., a umro 17. VIII. 1829. Antun je 13. I. 1766. u Čavolju oženio Margu Tumbas. Ona mu je rodila nekoliko djece, od kojih je najmanje jedno preminulo još u djetinjstvu. Primjerice, kći Manda rođena je 16. VII. 1773., a umrla je već 26. V. 1775. Mjesec dana prije toga, 25. IV. 1775., umrla je sama Marga, u 24. godini života. Antun se već iste godine ponovno oženio. Njegova druga supruga bila je Kata Donosilović. Vjenčanje je obavljeno u Aljmašu 20. XI. 1775. Kata i Antun imali su više djece. Sin Mijo rođen je 5. X. 1786. Međutim, i Kata je umrla relativno mlada (19. IV. 1804. u 50. godini). Zbog toga se Antun ponovno ženio. Njegova treća supruga bila je udovna Albe Ševarca, Ana. Vjenčali su se u Aljmašu 2. VII 1804. 
Antunov sin Mijo se 12. XI. 1805. oženio Magdom Babić. Ovaj par je imao nekoliko djece. Najinteresantniji od svih, sin Marko, rođen je u Mateoviću, a kršten u crkvi u Tataházi 16. VIII. 1804. Marko je nastavio mušku lozu. 12. XI. 1828. oženio je u Aljmašu 17-godišnju Evu Šišković. Već 9. XI. 1833. rođen mu je sin Mijo. Markov sin Mijo je 16. XI. 1853. oženio Magdu, kći Marka Rudića i Janje Piuković. Par je imao sina, koji se također zvao Mijo (r. 5. V. 1863. u Aljmašu). Ovaj Mijo je vjenčao Subotičanku Kláru Rostás, koja mu je rodila nekoliko djece. Sin Mate rođen je 19. II. 1902. u Tavankutu, gdje je i umro 13. XI. 1979.