Arhiv tekstova
Blago je u vječnosti
Čovjek često smisao svoga života poistovjećuje s posjedovanjem, jer otkako postoji važno mu je da sakupi što više materijalnih dobara. Posjedovanje umanjuje njegove brige, omogućuje mu lagodniji život i određuje njegov društveni status. No, Bog na život ne gleda kao što gleda čovjek. Zato pred Bogom vrijedi neka drukčija vrsta posjedovanja u odnosu na onu koju čovjek smatra vrijednom i potrebnom. Ono što je pred Bogom vrijedno gledano je iz perspektive vječnosti, a ono što čovjek vrednuje odnosi se uglavnom samo na ovozemaljsko. Kršćanin pogled na život treba uskladiti s Božjim, tek tada može reći da je zaista Božji, Kristov, da razumije Kristov nauk i da nastoji po njemu živjeti. Dokle god se u životu vodi samo ovozemaljskim kriterijima pokazuje da, ili ne razumije ili ne mari za ono što nas je Krist poučio te se stoga ne može ni zvati Kristovim učenikom.
Čovjek je stvoren za vječnost
U evanđelju osamnaeste nedjelje kroz godinu ključna je rečenica: »koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje« (Lk 12,15). Što je život? I kako čovjeku život nije u onome što posjeduje kad se cijeli život vrti oko stjecanja imanja? Za Isusa život nije samo ovo vrijeme provedeno na zemlji, život tek u vječnosti uistinu započinje. Ovdje smo samo prolaznici. Vječnost je ono čemu stremimo i za čega smo stvoreni. Fokusiranost samo na ovaj život ostavlja u čovjeku prazninu koju materijalni imetak ne može popuniti. Stoga, koliko god posjedovao, osjeća da mu nešto nedostaje. Zato bogatstvo ne može čovjeku pružiti sreću kakva mu je potrebna. Može ga trenutno zadovoljiti prolaznim radostima, ali u konačnici osjećat će se isprazno, jer materijalno posjedovanje ga ne vodi u život kakav mu je Bog pripravio i za koji je stvoren.
Još prije nego mu se Bog objavio jasno da ga može spoznati, čovjek je prepoznavao Božje tragove oko sebe i tragao je za onim koji ga nadilazi, tragao je za Bogom. Tako smo stvoreni da tražimo i trebamo Boga, a tek u njegovoj blizini osjećamo se sretno i ispunjeno. Božja blizina daje nam mir i sigurnost. Postajemo manje zabrinuti za ovozemaljsko, jer znamo da je sve u Božjim rukama, a na nama je samo da ne budemo od Boga daleko.
Pohlepa je izvor mnogim grijesima
Isus poručuje: »Klonite se i čuvajte svake pohlepe« (Lk 12,15). Onaj tko brine samo za materijalno posjedovanje vrlo lako postaje pohlepan. Koliko god posjedovao, nikad mu nije dosta, stalno hoće više. U toj gramzivosti ne preže od toga da prevari, ukrade, povrijedi drugoga. Pohlepa postaje izvor brojnih drugih grijeha. Tako zarobljen pohlepom i okrenut materijalnom sve je udaljeniji od Boga, a tako i od vječnog života. No, on ne pronalazi sreću ni u ovom svijetu, jer mu pohlepa ne da mira. Stalno je nezadovoljan, budući da stalno misli kako mu to što ima nije dovoljno.
U pravu smo ako mislimo da među nama ima malo onih koji su suviše okrenuti materijalnom te, iako bogati, stalno teže još većem bogatstvu. Iako možda ne spadamo među one koji mnogo imaju, ipak smo u opasnosti da zbog ovozemaljskog ugrozimo vječno, da i nas obuzme pohlepa, koja će nas odvesti u druge grijehe. Koliko god posjedovali, kako god nam išao posao i pružale se mogućnosti, kršćanin uvijek mora znati da je na ovome svijetu samo u prolazu. Život nije ovdje nego u vječnosti, te tako treba i živjeti ovozemaljski život. Naše se blago ne nalazi u posjedovanju materijalnog nego u dobrim djelima, molitvama, sakramentima, u ljubavi koju pokazujemo Bogu i bližnjemu u strpljivom nošenju svoga križa.
