Arhiv tekstova
Bog Otac
Ljudi o Bogu imaju različite predodžbe na temelju kojih izgrađuju stav i prema njemu se odnose. Neki ga smatraju za strogog suca, pa žive život u strahu od Boga i tako mu se u molitvama i obraćaju. Drugi opet drže da je Bog dalek čovjeku, da za njega ne mari, pa žive život kao da Boga nema, jednostavno ga zaboravljajući. No, nijedna od ovih slika o Bogu nije točna i usmjerava čovjeka na pogrešan put. Isus je došao objaviti nam Boga Oca, i to ne samo kao svoga Oca nego kao Oca svih ljudi. O tome nam govori i evanđelje sedamnaeste nedjelje kroz godinu (usp. Lk 11,1-13).
Molitva
U odnosu vjernika prema Bogu Ocu jako je važna molitva. Molitva je, najjednostavnije rečeno, razgovor s Bogom. Svaki čovjek želi i ima potrebu razgovarati sa svojim zemaljskim ocem, a tako bi vjernik trebao razgovarati s Nebeskim. No, ljudi su se uvijek pitali je li im molitva dobra, ako nije kako je poboljšati. To je mučilo čovjeka još prije nego mu se Bog objavio na ovaj način na koji ga mi danas spoznajemo. Koliko god da je o Bogu znao ili zna, čovjeka je uvijek mučilo pitanje molitve. Zato i Isusovi učenici, i sami se pitajući je li mole kako treba ili ne, traže od Isusa da ih nauči moliti. Isus na njihovu molbu odgovara poučavajući ih molitvom Očenaš. Svi ovu molitvu znamo od najranijeg djetinjstva, nekima je to čak bila prva molitva koju su naučili. No, sada kada otkrivamo da je to molitva koju je Isus ostavio učenicima, da se njome obraćaju Bogu Ocu, moramo na nju drugačije gledati. U njoj je sadržano sve ono što čovjek treba reći Bogu kada mu se želi obratiti. Najprije mu iskazuje slavu i čast, a potom moli da Bog blagoslovi njegov ovozemaljski život i podari mu sve što mu je za život potrebno, te moli da mu Bog oprosti sve slabosti i propuste zbog kojih je upao u grijehe i traži zaštitu od budućih kušnji u kojima neće biti dovoljno jak da se odupre i ne pogriješi ponovno. Stoga, kada molimo Očenaš, o svakoj riječi trebamo razmišljati, a ne samo recitirati je. Ona mora biti izgovorena iz dubine našega srca, odraz naših osjećaja kada stanemo pred Nebeskog Oca.
Naravno, možemo se moliti i svojim riječima. Tada je naša molitva osobnija, jer se Bogu zahvaljujemo i slavimo ga što se proslavio u našem životu. Molimo ga da nam pomogne u našim konkretnim problemima, koji nas tište i ne znamo ih riješiti. Kajemo se za slabosti i grijehe protiv kojih se nismo znali ili nismo htjeli boriti. Tako je molitva koju nas je poučio Isus osnovni model svih naših osobnih molitava. Sve što molimo u Očenašu možemo pretočiti u svoje riječi i svoje primjere u razgovoru s Nebeskim Ocem. A kada ne znamo kako bismo molili svojim riječima, kada ne znamo što bismo rekli ni odakle bismo krenuli, ostaje nam uvijek najveća molitva od svih, ona koju nas je Isus naučio.
Otac
Da bi nam molitva bila dobra, potrebno je da Boga uistinu doživljavamo kao Oca. Ponekad nam je to teško jer nam se čini da nam je daleko, da ne čuje naše molitve, da su loše stvari koje nam se događaju kazne. Različiti su razlozi zbog kojih se tako osjećamo, ali Bog nas nikada ne napušta, Otac je uvijek uz svoju djecu. Isus nas ohrabruje i potiče na ustrajnu molitvu ovim riječima: » Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!« (Lk 11,9). Bog će odgovoriti na naše molitve, ali njemu je najvažnije da se jednoga dana s njim susretnemo u Nebu, te nam želi pomoći da kroz ovaj život idemo putem koji će nas dovesti do toga cilja.
