Arhiv tekstova
»Moć« vatre ivanjske
Priskakanje vatre uoči sv. Ivana Krstitelja, u narodu zvanog Ivana Cvitnjaka, i ove godine okupilo je na nekoliko lokacija ljubitelje običaja i tradicije. Postoje brojna vjerovanja i tumačenja kada je u pitanju priskakanje vatre te tako prema zapisu Alojzija Stantića ljudi su vjerovali da će ih ivanjska vatra štititi od groma, leda i vatre. Jedno od tumačenja je da će onaj koji bar tri puta priskoči vatru biti lijep i zdrav. Također, postoji adet (običaj) je da se gar (pepeo) od ivanjske vatre pospe po njivi kako bi ju sačuvao od vremenskih nepogoda.
U organizaciji UBH Dužijanca 23. lipnja, večer uoči sv. Ivana Cvitnjaka, u dvorištu pored crkve sv. Josipa Radnika u Đurđinu priskakala se vatra.
»Osobito me raduje da se svake godine u ovaj program uključuje sve više mladih obitelji i djece. Stariji ljudi se ovog običaja sjećaju još kada se vatra priskakala po salašima, a mladima i djeci je ovo nešto novo. Djeca su uživala u ovome, što nas kao organizatore osobito raduje«, kaže direktor UBH Dužijanca Marinko Piuković.
Ove godine na priskakanju vatre nastupila je starija dječja skupina HKC-a Bunjevačko kolo iz Subotice, a u priskakanje su se uključili i mladi i stari posjetitelji.
Osim priskakanja vatre, običaj je i da djevojke jedna drugoj ispletu vijenac za glavu od ivanjskog cvijeća, koji bi kasnije bacale na krov kuće ili salaša, pa i duda, ili ga objesile na zid kod ulaznih vrata kuće gdje bi visio do drugog Cvitnjaka, da sačuva kuću od groma ili vatre.
I ovdje postoji tumačenje da ako se vijenac zadrži na drvetu (dudu) da će se ta cura uskoro udati, ali ukoliko iz prvog bacanja vijenac padne na zemlju cura se neće udati za prvog momka.
Isti običaj se čuva i u Tavankutu, gdje se ispred Etno salaša Balažević, u organizaciji HKPD-a Matija Gubec iz Tavankuta, također priskakala vatra, ali na sam blagdan Ivana Cvitnjaka, 24. lipnja.
Mladi obučeni u bunjevačku nošnju, ne samo da su priskakali vatru, nego su i zaigrali bunjevačke igre.
Prvi puta mještani Gradine (Sombor) spontano su se okupili u svom kraju 23. lipnja i oživjeli na ovoj lokaciji pomalo zaboravljeni običaj. Vidjevši vatru, mještani su se spontano priključivali, priskakali vatru, te u zajedništvu i razgovoru proveli večer.
Ž. V.
