Arhiv tekstova

Očuvanje etničkog i vjerskog identiteta

U Srbiji živi više od 20 manjinskih zajednica. Pitanje je koliko znamo o tim brojnim manjinskim zajednicama. Jedna od njih je i židovska. Židovi u Srbiji, ali i u ovom dijelu Europe, organiziraju se po principu općina, dakle na teritorijalnom principu. To su ona mjesta gdje se nalaze i gdje svoje židovstvo i pripadnost židovskom narodu međusobno pokušavaju očuvati kroz njegovanje tradicije, jezika, kulture i običaja.
Jedna od tih općina je i subotička Židovska općina. Židovi u Subotici žive od 1775. godine. Zgrada Židovske općine Subotica podignuta je 1902. godine, u isto vrijeme kada i zdanje monumentalne nove Sinagoge. Nalazi se u strogom centru grada i pod zaštitom je kao vrijedno arhitektonsko naslijeđe secesijskih graditelja Jakaba Dezsőa i Marcella Komora, koji su projektirali i Sinagogu, Gradsku kuću i još neke zgrade u Subotici, dajući joj tako epitet grada secesije. O funkcioniranju Židovske općine Subotica razgovarali smo s koordinatorom ureda ove općine Robertom Kovácsom. 

Autonomna općina

»Po tradiciji svaka židovska općina je autonomna. Svaka može imati neku svoju strukturu, rukovodstvo, ovdje u Subotici je za predsjednika izabran dr. Joshua Steinfeld, na izborima u Židovskoj općini, a članovi Izvršnog odbora su dr. Sanja Darvaš, Daniel Kovač, Ivan Weitzenfeld i Tomislav Vidaković. Naša Židovska općina ima svoju imovinu, dio sredstava dobijamo od Saveza židovskih općina Srbije, a sudjelujemo i na godišnjim natječajima koje raspisuje Grad Subotica. Ova zgrada u kojoj se nalazi i ured Židovske općine, podignuta kada i Sinagoga, prvobitno je bila sjedište Glavnog rabinata Subotice, a poslije Drugog svjetskog rata je u njoj sjedište naše općine. U prizemlju se nalazi mala Sinagoga, gdje su se održavali vjerski obredi i onda kada je velika Sinagoga bila u ruševnom stanju, tu je svečana dvorana s binom, dok su na katu ured, knjižnica, prostorija za kreativnu radionicu Magish, kao i prostor za tjelesne vježbe, fiskulturu«, kaže Robert Kovács i navodi kako je ova židovska općina jedna od najstarijih na ovome podneblju.
»Osnivački akt nemamo, ali sačuvana je dozvola od Magistrata tadašnjeg Grada Svete Marije, Sancta Maria, iz 1775. godine, kojom se dozvoljava useljenje Židova u grad. To je datum od kada računamo početak rada naše Židovske općine. Između dva svjetska rata je bio najveći broj stanovnika Židova u Subotici, bilo je tada 6.000 duša, a paralelno je postojala i jedna ortodoksna općina koja je brojala 600 duša, dakle, ovdje je prije II. svjetskog rata živjelo 6.600 Židova. Onih koji su preživjeli strahote holokausta je točno 1.065. Povratnika u Suboticu je bilo, ali neki su se iselili u novoosnovanu državu Izrael, oko polovina preživjelih se iselilo, a iseljavali su se i u razne zapadne države. Sada naša zajednica ima oko 250 članova.«
U Subotici se svake godine obilježava deportacija Židova iz ovoga grada. Deportacija se dogodila 16. lipnja 1944. godine. Subotička židovska zajednica je podnijela ogromne žrtve. U tranzitne logore, a potom i u Auschwitz i druge koncentracijske logore, nacističke tvornice smrti je deportirano oko 4.000 Židova iz Subotice.
»Tragičan događaj deportacije se obilježava u organizaciji Grada Subotice, a Židovska općina osigurava program. Tragična deportacija se obilježava na dva mjesta: na mjestu tzv. teretne stanice, gdje su ljudi uvedeni u teretne vagone, a kasnije se ta tragična deportacija obilježava i u velikoj Sinagogi.«

Jesenski festival židovske kulture

Robert Kovács kaže kako je program projekta Otvorena vrata, koji je redovito održavala židovska zajednica prerastao u Jesenski festival židovske kulture.
»Otvorena vrata je bio stalni godišnji projekt, pozivali smo Subotičane da im približimo rad Židovske općine i običaje njihovih židovskih sugrađana. To je bilo organizirano prve nedjelje rujna, što je tradicionalan spomendan židovske kulturne baštine u Europi. Taj projekt je prerastao u Subotici u Jesenski festival židovske kulture, organizira se poslije naših velikih jesenskih praznika, židovske Nove godine i Jom kipura (Dan pomirenja). Prilikom realizacije tog programa oslanjamo se i na kulturne radnike, primjerice iz Budimpešte i Beograda, mi smo nekako na sredini, a naša zaostavština je i lokalna i sveobuhvatno srednjoeuropska. Trudimo se da to bude jedan raznovrstan mozaik. Nama je mnogo pomogao dr. Gergely Nógrádi, glavni židovski kantor Mađarske i njegovi drugovi, također kantori, židovski pjevači, glazbenici i dok nismo mogli organizirat koncert u velikoj Sinanogi, imali smo koncerte židovskih kantora u Velikoj vijećnici Gradske kuće. To je stup našeg festivala i to je već tradicija. Znači, to je židovsko vjersko pjevanje i glazba. Oni izvode svjetovne židovske pjesme, ali i moderne izraelske pjesme. Imamo i razna predavanja, izložbe i degustacije židovskih slatkiša«, kaže Robert Kovács.

Vjerske aktivnosti

»Jako nam je drago što je obnovljena velika Sinagoga na raspolaganju židovskoj općini i godišnje na velike praznike koristimo taj prostor za molitvu, a kako je nas malo, logično je da se svakog petka za doček subote okupljamo u našoj maloj Sinagogi. Mala Sinagoga je centar vjerskog života ovdašnje židovske zajednice. U Subotici nemamo rabina od II. svjetskog rata. Predmolitelj vodi službu, obično sam to ja, a to može biti i netko tko zna obavljati tu funkciju.« 
Židovsko groblje u Subotici potiče prema najstarijim spomenicima iz sredine 19. stoljeća, ali groblje je nastalo ubrzo nakon što su prvi Židovi stigli do Subotice 1775. godine. Ovo groblje je nepokretno kuturno dobro kao spomenik kulture. Robert Kovács navodi kako je groblje u vlasništvu židovske općine.
»Za Židove je bitno da imaju svoje groblje kako bi na ritualan način umrli bili sahranjeni. Groblje je veliko, ali oko devedeset posto grobnih mjesta nema tko voditi računa o njima, pa to čini naša židovska općina. Trudimo se održavati groblje, prošle godine obnovili smo tzv. mrtvačnicu, to je ritualan prostor, gdje se tijelo tradicionalno priprema za sahranu.«

Magish – čarolija

Interesantan je i podatak kako je Ženska sekcija osnovana u Židovskoj općini Subotica 1852. godine, najstarije žensko društvo u Srbiji. Prilikom razgovora u Židovskoj općini Subotica razgovarali smo i s Ružicom Rudić Vranić, koordinatoricom Kreativne radionice Magish, koja od 2015. godine okuplja članice Židovske općine Subotica, koje se bave židovskim učenjem kroz vizualne simbole izradom različitih radova od papira, gline, perlica i drugih materijala.
»U svakoj židovskoj općini postoji briga počevši od socijale, zdravstva, tradicionalne ishrane, a o djeci se posebno vodi računa. Primjerice, djeca odlaze na edukativni kamp na Kopaniku, gdje osim rekreativnih aktivnosti, predavači djecu uče o vjeri, tradiciji, djeca uče hebrejska slova. Magish na jidišu znači čarolija. Radionica okuplja žene, koje rade u različitim tehnikama izrade radova vezanim za tradiciju i kulturu Židova. Motivi na radovima su oni tradicionalno židovski. Bitno nam je obilježiti naše praznike da li kroz pripremu košer, tradicionalne hrane ili su to različite dekoracije, primjerice za Šavuot, taj praznik se naziva i praznikom žetve, taj praznik je kao vaša Dužijanca, dok se primjerice za Purim, kao za vašange kod Bunjevaca, pripremaju maske ili ukrasi za glavu«, kaže Ružica Rudić Vranić i navodi kako članice Kreativne radionice Magish imaju suradnju sa sekcijom slamarki pri Hrvatskom kulturno-prosvjetnom društvu Matija Gubec iz Tavankuta.«
O toj suradnji, članica i bivša voditeljica Gupčeve slamarske sekcije Jozefina Skenderović kaže kako je poznanstvo i prijateljstvo s Ružicom počelo dok su surađivale u civilnom sektoru. 
»Kada je osnovan Magish, nastavile smo i intenzivirali suradnju, članice Gupčeve slamarske sekcije posjećuju njihove radionice, kao što i članice Magisha posjećuju naše. Članice Magisha su bile i na jednom izletu u Tavankutu. Naše prijateljstvo se prožima i tako što odlazim na koncerte koje organizira Židovska općina Subotica, dok Ružica posjećuje koncerte koje organizira hrvatska zajednica ili Katolička crkva. Ružica uči o našoj kulturi, a ja o židovskoj kulturi.«
Zvonko Sarić