Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Kruna četverogodišnjeg školovanja

Ovogodišnji maturanti općeg smjera Gimnazije Svetozar Marković u Subotici Anja Borović, Danilo Milojević i Luka Saulić iz 4. f odjela odlučili su spojiti ljubav prema tradiciji i znanje koje su godinama stjecali igrajući folklor s takozvanim ispitom zrelosti.
Iako je na snazi prijedlog da će se maturalni radovi braniti još samo sljedeće godine, nakon toga slijedi Državna matura, pored mnoštva modernih suvremenih tema, osobito sam ponosna što se kod učenika probudio entuzijazam za promicanjem tradicije sredine u kojoj žive i pisanjem rada iz predmeta Glazbena kultura. Sagledavajući afinitete učenika i njihovu dosadašnju praksu, na konzultacijama smo razmjenjivali ideje dok ih zajedno nismo definirali. 

Kraljice

Zahvaljujući sjećanju na nastup na Dužijanci u Zagrebu 2018. godine, na kojoj je i sama bila sudionik, Anja se odlučila za temu kraljičkih običaja Hrvata-Bunjevaca. U svom radu dala je osvrt na sam blagdan Duhova/Dova. Anja objašnjava vezu blagdana i povijesti samoga običaja: 
»Ovi obredni plesovi koji su za cilj imali plodnost, održavali su se u prvoj polovici godine i pretežno su sadržavali poganske elemente. Pretpostavlja se da ovaj običaj predstavlja slavljenje mladosti i da potječe iz slavenske tradicije«, kaže Anja i nadalje tumači dinamiku ophoda: »Odabirale su se nevine djevojke, a sudjelovanje u kraljičkim ophodima je iziskivalo taj uvjet kako bi se ispunila vjerovanja tog ritualnog ophoda. Starije žene su ih učile stajanju, ponašanju u povorci, sinkronizaciji pokreta maramama, klanjanja – ljeljanja, ali i načinu na koji pjevaju kraljičke pjesme, čija je melodija silabička, sadrži opsežan broj kitica koje se pjevaju na svega nekoliko kratkih melodijskih obrazaca«. 
Imajući vrlo bogatu paletu fotografija na raspolaganju, Anja daje vrlo detaljne opise odijevanja i izdvaja najinteresantnije značajke ovoga ophoda. Iako za svaku vrstu bunjevačke nošnje postoji pravilo obuvanja, kraljičke skupine su zapravo u davnim vremenima često ophodile bose. Za ovaj ophod je jedinstveno i to da kraljice na glavi imaju cvjetne krune s dugim vrpcama koje se zategnu rukom, dok u drugoj ruci imaju šlingani rupčić koji drže u paru s drugom kraljicom. Vrlo neobičan ritualni detalj ovakvog odijevanja predstavlja zrcalo na kruni ispred kojeg je najčešće zakačen đerdan ili pak križić koji prilikom naklona i izgovaranja slogova lje-ljo dva puta lupa o zrcalo ili svetu sliku. Također, momcima koji su u ulozi čobana se uz nošnju dodaju štapovi kojima na iste slogove dva puta udaraju o zemlju u ritmu. Anja navodi: 
»Značaj udaranja čobanskim štapom o zemlju na izgovorenu riječ ljeljo, tumači se kao veza između podzemnog i ovozemaljskog svijeta«. 
U svom vrlo opsežnom i konstruktivnom radu bavi se i podjelom kraljičkih pjesama na koračnice, vesele i žalosne pjesme. Daje vrlo interesantan izbor melodija i tekstova. 
»Na taj dan domaćini su bili spremni primiti skupinu kraljica u svoj dom, a to su potvrdili kiteći kapije i prozore grančicama procvjetane bazge.« 

Svatovi

»Živim u obitelji u kojoj se roditelji bave snimanjem i fotografiranjem događaja, a ponajviše svatova, te me je ova tema oduvijek intrigirala. Moji roditelji su direktni kazivači kroz fotografije i snimke koje prave i time predstavljaju čuvare moderne seoske tradicije. Kao malog su me fascinirale roditeljske priče kada se vrate iz svatova i uspoređivanje s pričama baka kako je to nekada bilo. Upravo me je to navelo da se pozabavim ovom temom. Kroz školovanje, bilo mi je omogućeno naučiti svirati primicu (bisernicu) i igrati folklor, što me je s predivnim zanatom roditelja spojilo u jedan ovakav rad« – ističe Danilo, koji se folklorom počeo baviti u HKPD-u Matija Gubec u Tavankutu. 
Pri Društvu je naučio svirati i bisernicu, a kasnije je bio član školskog orkestra, te i član HGU Festival bunjevački pisama. Danas je član HKC-a Bunjevačko kolo i ističe da su za njega folklor i sviranje nerazdvojivi, te ne može dati sud o tome što više voli. 
Obranu maturalnog rada Danilo je počeo svirajući skladbu Vilin ples na bisernici, neizostavni dio u svatovima bunjevačkih Hrvata prilikom dočeka gostiju, što je posebno oplemenilo atmosferu. Ono što izražava osebujan stil Danilovog rada jest narativni stil pisanja koji nije napuštao do posljednje stranice, pazeći na autentičnost izraza i naziva i prateći riječi sugovornika, što ovaj rad čini vrlo posebnim i dijelom istraživačkim. Danilo je sasvim temeljno opisao svaki detalj od toga kako su se momci i cure upoznavali, do toga kakav se repertoar svirao od same prosidbe, pa do završetka svatova. Dao je bogat i sveobuhvatan glazbeni repertoar tamburaške glazbe, pjesme i plesove bez kojih su svatovi bunjevačkih Hrvata bili nezamislivi, ali se osvrnuo i na tužnu činjenicu da je pravih autentičnih svatova sve manje i da su se u današnjim modernim svatovima zadržali samo neki obrisi one tradicije koja je postojala nekada. Interesantno je da su se nekadašnji autentični svatovi održavali posebno, tako što bi mladenci svatkovali s mladoženjinom rodbinom dok bi mladina strana svatkovala bez mladenaca. Danilo vjeruje da su takvi i slični elementi doveli do reformiranja običaja, gubljenja starih i dodavanja novih elemenata. Jedina prilika za očuvanje ovog izvornog repertoara su festivali specijalizirani za ovakvu vrstu glazbe i seminari kojima se u maturalnom radu bavio Luka Saulić. 

Seminar bunjevačkog stvaralaštva 

Luka se odlučio za temu Seminar bunjevačkog stvaralaštva u Tavankutu. 
»Izabrao sam ovu temu prije svega jer je ovo nešto što živim i iz čega sam ponikao. Nekoliko puta sam imao priliku biti sudionik Seminara. Za mene je to bilo neprocjenjivo iskustvo, jer sam stekao nova znanja i, što je najvažnije, upoznao sam ljude s kojima sam razmijenio iskustva i sklopio nova prijateljstva. Moram reći da sam ponosan i rado govorim o svim manifestacijama koje se događaju u našem selu. Kako i ne bih, zahvaljujući njima naše selo i običaji žive. Ne plašim se, i sada sam siguran, sve dok je čuvara tradicije ništa od ovoga neće pasti u zaborav«, ističe Luka koji je bio dugogodišnji član HKPD-a Matija Gubec u Tavankutu. 
U svom maturalnom radu se na vrlo sistematičan način bavi najznačajnijim običajima bunjevačkih Hrvata, a to su prelo, svatovi, Dužijanca i Kraljice. 
»Pokretanje Seminara bunjevačkog stvaralaštva 2012. godine imalo je u cilju da sve one koji žele više naučiti o tradicijskoj kulturi bunjevačkih Hrvata učine to upravo u Tavankutu, kao lokalitetu na kojem se još uvijek prakticiraju mnogi običajni elementi«, kaže Luka. 
Budući da je i sam sudionik Seminara, objašnjava da su glavne teme seminara: Zimski pokladni običaj – prelo, Proljetni ophodni običaj vezan za blagdan Duhova – Kraljice, Ljetni žetveni običaj – Dužijanca i Svadbeni običaj – svatovi. Odjeli za koje se mladi naraštaji, ljubitelji tradicije mogu opredijeliti jesu: folklor (ples, pjevanje, odijevanje i običaji), tambura, gajde, osnove slamarske umjetnosti, tkanje, šlinganje i neizostavna gastro radionica.
Veliki je uspjeh potaknuti ijedno dijete da se bavi tradicijom i da ju voli. Vjerujem da će se u budućnosti zalagati za očuvanje i prenošenje običaja svojoj djeci. Dovoljan je pokazatelj da mediji i lokalne novine daju na značaju očuvanja običaja ovdašnjih Hrvata, iscrpno nas informiraju o tome i ispisuju nove stranice koje svjedoče da naši običaji neće umrijeti. Ovi đaci su svakako na ponos cijeloj zajednici.
master teoretičar umjetnosti, 
prof. glazbene umjetnosti Emina Tikvicki

  • Betoven maraton
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay