Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Malo vojničko marširanje

Zasad jedini legalno izabrani dužnosnik, novi-stari predsjednik Republike koji je zasad i predsjednik vladajuće stranke, neki dan je na novinarsko pitanje kada će podnijeti ostavku na partijsku dužnost odgovorio kratko i nejasno: »kao što sam obećao, podnijet ću je«. Znači još ne zna kada, nije to najvažnije u ovim burnim vremenima. 
Povod za pisanje ove kolumne je njegova izjava koju je dao 6. svibnja ove godine, to je ideja o ponovnom uvođenju obveznog vojnog roka u Srbiji. Po pisanju medija, ovaj prijedlog je objasnio riječima: »U vojsci se stječe obaveznost, muškarci dobijaju na zrelosti, uče što je rodoljublje, što je posao, što su obaveze«. Naravno v. d. ministar obrane Srbije je ovu ideju prihvatio i rekao kako je »već formirana radna grupa koja će ispitati sve mogućnosti o vraćanju obaveznog vojnog roka«. Dodao je kako se očekuje da će se definitivna odluka donijeti do rujna ili listopada. Planira se da će vojni rok trajati tri mjeseca. Naravno, da bi se uopće mogao donijeti neki zakon treba formirati zakonodavnu vlast, a to je Narodna skupština. Međutim, izbori za skupštinske zastupnike još nisu službeno završeni. Dvostruki predsjednik se nada da će se konačno završiti 23. lipnja na spornom biračkom mjestu broj šest u Velikom Trnovu, Općina Bujanovac. Poslije toga slijedi zasjedanje nove Skupštine i formiranje skupštinskih tijela; onda se treba odabrati mandatar za novu Vladu, pa se izraditi i usvojiti novi program novoizabrane Vlade. Ima tu mnogo posla, dolaze ljetne vrućine, pa odlazak na ljetovanja poslije dvije godine zatvorenosti itd... Po mojoj skromnoj procjeni, prije rujna ništa ozbiljno neće se događati u vrhovnim institucijama države. Naravo, dotle Dvostruki može raditi punom parom, što i čini.

Ide li rado Srbin u vojnike?

Još kao student 1969. gledao sam jednu sjajnu komediju-satiru u beogradskom kazalištu Atelje 212 s naslovom Rado ide Srbin u vojnike. Otac mi je često govorio jednu općepoznatu izreku: »Rado ide Srbin u vojnike, dva ga vuku a trojica tuku«. Iskreno govoreći, ni meni se nije uopće išlo u vojnike. Zahvaljujući jednoj fizičkoj mani skoro sam bio oslobođen služenja, ali ipak svoj 27. rođendan dočekao sam kao vojnik JNA u tuzlanskoj vojarni, kao pripadnik specijalne vojne postrojbe: atomsko-kemijsko-biološke obrane. Poslije šest mjeseci prekomandiran sam u Sarajevo i tamo sam bio kurir Doma JNA i dolazio u kontakt s najvišim oficirskim činovima – generalima. Tada sam već bio diplomirani inženjer, pa mi je nuđeno da se aktiviram kao časnik. Naravno, ponudu nisam prihvatio, jer sam jedva čekao izvući se iz vojske. Tu godinu dana smatrao sam izgubljenom u svom životu. Dobro sam upoznao strukturu JNA. Kada se govorkalo da će za rješavanje krize u SFRJ eventualno JNA izvršiti vojni udar, smatrao sam da za to nisu sposobni jer većina armije nije profesionalna. Mi smo odgajani u duhu »općenarodne obrane« od nepoznatog agresora, to je bila doktrina JNA. Već u završnim razredima srednje škole imali smo satove »predvojničke obuke«, koncem četvrtog razreda svi muškarci iz gimnazije su imali trodnevnu vježbu u okolici Subotice, gdje smo vježbali napad iz zasjede i obranu od napada. Kao studenti dvije godine slušali smo i polagali ispit iz predvojničke obuke. Kao iskusni »vojni veteran«, ja sam za brojčano manju ali profesionalnu armiju i ovu ideju smatram potpuno promašenom. Čini mi se da neki »krugovi« ponovo žele militarizirati cijelo društvo. Po Herbertu Spenceru, engleskom filozofu i jednom od osnivača sociologije, postoje militaristička društva, koja konflikte rješavaju sukobima i ratovima i industrijska, koja žele živjeti u miru i probleme rješavati dogovaranjem. Po riječima Dvostrukog mi težimo tome, ali jaka vojska je potrebna za obranu od neke agresije.

Povratak u »raj«!

Nedavno sam gledao jedan kratki znanstveno-fantastični video od šest minuta s naslovom Vojska Srbije povratak na Kosovo. Ovaj fiktivni kratki film je 6. srpnja 2019. postavljen na NET  (1.564.046 lajkanja), autori su anonimni, sudeći po izboru glazbe i snimaka ipak su vrhunski profesionalci. Uvodna muzika videa je iz Carmina Burane Carla Orffa, i to pjesma o Fortuni, o tome kako se kolo sreće okreće. Uvodni tekst je titlovan (latinicom) »Pogrom Srba na Kosovu i Metohiji« nastavlja se »Kosovske snage sigurnosti zauzimaju Gazivode i počinju završnu operaciju protjerivanja Srba sa KiM«. KFOR se povlači u Makedoniju i Albaniju, a uz sjajnu Vangelisovu muziku iz filma Osvajanje raja Vojska Srbije oslobađa sjeverni dio KiM i ističe veliku srpsku zastavu na tvrđavu Novo Brdo. Očito neki o ovome sanjaju ili je to samo opomena Albancima, neka grublja verzija mnogospominjanog »kompromisa«?

  • Betoven maraton
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay