Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Nestabilno tržište žitarica

Žetva ječma na našim njivama je pri kraju, a ovih dana počet će i žetva pšenice. U većini zemalja Europske unije također se očekuje početak žetve. Bit će ova žetva drugačija od prijašnjih zbog rata u Ukrajini koji je izazvao veliki poremećaj na tržištu. O ovogodišnjoj žetvi, cijenama, izvozu žitarica razgovarali smo s predsjednikom Hrvatske poljoprivredne komore Mladenom Jakopovićem.
► Koliko je jesenas u Hrvatskoj bilo zasijano pšenicom i koja proizvodnja se očekuje ove godine? U usporedbi s prijašnjim, kakvi se prinosi očekuju ove godine i koja je očekivana cijena?
U Hrvatskoj je u prošlogodišnjoj jesenskoj sjetvi zasijano 2,8 % posto više površina u odnosu na godinu prije, a površine pod žitaricama veće su 5,8 %. To su podaci Državnog zavoda za statistiku. Ukupno zasijana površina u jesenskoj sjetvi iznosila je 260 tisuća hektara, što je 2,8 % više nego u 2020., od čega se na žitarice odnosi 236 tisuća hektara ili 5,8 % više. U strukturi ukupnih površina zasijanih žitaricama u prošloj godini najzastupljeniji su pšenica, sa 67,8 %, i ječam, s 23,7 %. Pšenicom je lani zasijano 160 tisuća hektara ili 10,3 % više, a ječam je zasijan na 56 tisuća hektara, što je 1,8 % manje nego godinu prije. Podatci DZS-a pokazuju da su prošle godine smanjene površine pod uljanom repicom – zasijane su 24 tisuće hektara, što je 20 % ili 6.000 hektara manje nego u 2020. Iako su ratari, pa i strukovno udruženje Žitozajednica, proteklih dana procjenjivali da će Hrvatska 2022. imati lošiju žetvu pšenice nego lani kada je ona bila vrhunska – s požetih 1,1 milijun tona zrna, a milijunsku žetvu imali smo i 2020. – mi u HPK-u očekujemo da ćemo ove godine imati dobru žetvu pšenice. Očekujemo da ćemo ove godine imati dobru žetvu pšenice, kukuruza, uljarica, te da će ih naši proizvođači prodati po dobroj cijeni, a ono što je najvažnije je da nam sva sirovina ne ode u izvoz i da nam se dogodi situacija da nemamo dovoljno za svoje potrebe, što bi bilo ravno katastrofi, napose kada je riječ o kukuruzu kao osnovnoj žitarici za ishranu stoke. Tržište žitarica i dalje pokazuje nestabilnost, a cijene pšenice su pale tijekom prošlog tjedna, dok su za kukuruz porasle. Niže cjenovne vrijednosti pšenice potaknute su novom žetvom i nadom da će doći do deblokade ukrajinskih luka te transporta žitarica. Druga opcija je da se uspostavi ruta željeznicom iz Ukrajine, što nije tako jednostavno. Hrvatska je dio EU tržišta i cijena se formira temeljem cijena na europskim robnim burzama, a vjerujemo da će naši ratari biti zadovoljni s njom te da će im pokriti troškove proizvodnje, odnosno da će dio zarađenog novca spremiti za jesensku sjetvu jer je ona od izuzetne važnosti ove godine zbog rasta svih ulaznih troškova u proizvodnji. Na pariškom Matifu pšenica je u ugovoru za isporuku u rujnu pala za 1,6 posto na 391,50 eura/t, a na godišnjem nivou kotacije su porasle za 91,4 posto. Vjerujemo kako će ovih dana otkupljivači izaći s prvom cijenom otkupa pa ćemo vidjeti kako su s njom zadovoljni ratari. 
► Očekuje se početak žetve i u Ukrajini. Kako je priopćeno iz ukrajinske Vlade ovogodišnja žetva u Ukrajini će zbog rata biti prepolovljena i očekuje se da će, umjesto prošlogodišnjih 86 milijuna tona, biti požnjeveno svega oko 48,5 milijuna. Može li to utjecati na rast cijene pšenice?
Naravno da bi takav rasplet slučaja imao negativan utjecaj na svjetsko tržište i globlano kretanje cijena. Vjerujemo da će ipak doći do stabilizacije i da će ovo biti samo jedna godina koja je obilježena ogromnim negativnim trendovima te da će već iduće godine doći do smirivanja situacije u Ukrajini i stabiliziranja tržišta hrane u svijetu. Prije ukrajinske krize imali smo krizu zbog covida, a ovo je nastavak nekoliko loših godina za poljoprivredu, a još više za naše potrošače koji na žalost moraju podnijeti teret visokih cijena hrane. 
► Koliko Hrvatskoj ostane viška pšenice za izvoz?
Svake godine Hrvatska uobičajeno, još u periodu žetve, kreće s velikim izvozom pšenice, jer od oko 1.100.000 tona, za naše potrebe koristimo svega oko 400.000 do 450.000 tona, tako da se ostatak pšenice izvozio proteklih godina prvenstveno u susjednu Italiju, odnosno Austriju te Bosnu i Hercegovinu. Interesantno je da je prošle godine taj veliki izvoz izostao jer su kupci očekivali da će se cijene na globalnim burzama smanjiti, te da će potencijalni kupci u jesen platiti manju cijenu u odnosu na one koje su postizane u žetvi pšenice. Činjenica je da će ovakva ovogodišnja kretanja cijena kao i kretanja u posljednje dvije godine sigurno stimulirati hrvatske ratare na ponovnu sjetvu pšenice u jesen ove godine, te da će, bez obzira na to što Hrvatskoj nedostaju prerađivački kapaciteti za pšenicu, odnosno za visokokvalitetne pekarske proizvode, visoka cijena ponovno potaknuti ratare na značajnu proizvodnju pšenice. Iako se u Hrvatskoj često kritički promišljalo o ovakvoj strategiji sjetve i često pozivalo na potrebu strukturnih promjena u proizvodnji, zbog potrebe za proizvodnjom poljoprivrednih proizvoda veće dodane vrijednosti, čiji je Hrvatska veliki uvoznik (voće, povrće), posljednje dvije godine pokazuju da su ratarske kulture, kao hrvatski izvozni poljoprivredni proizvod, izuzetno konkurentne i profitabilne. Također, posebno kad se radi o pšenici, treba naglasiti da, promatrajući kroz duži period, možemo reći da su sve ozime kulture, uslijed značajnih klimatskih promjena i ekstrema, manje rizične i osjetljive u proizvodnji, napose kad se radi o ekstremnoj suši. U zimskom periodu manji su rizici od ovih ekstremnih pojava u odnosu na kulture koje se siju u proljetnim rokovima i koje u periodu vegetacije moraju preživjeti najtoplije i često ekstremno suhe periode.
► Zabrana ili ograničenje izvoza mjere su koje su poduzele neke države. Razmišlja li se o tome u Hrvatskoj i može li Hrvatska, budući da je članica Europske unije, poduzimati u tom smislu samostalne korake?
Mi nismo za zabrane i ograničavanje izvoza jer smatramo da imamo dobru ratarsku proizvodnju. Ono što nas brine je da na vanjska tržišta ne odu prevelike količine sirovine za ishranu stoke, prije svega kukuruza, soje i drugih proteinskih usjeva što bi dodatno ugrozilo našu stočarsku i proizvodnju mlijeka. Hrvatska je dio EU tržišta i znam da na razini EU postoje planovi i razgovori kako da se osigura stabilnost cijena i osiguranja prehrambene suverenosti svih država. Mi smo svakodnevno u kontaktu s našim kolegama iz krovnog udruženja EU poljoprirvrednika Copa Cogeca i svi imamo iste dileme i strahove, ali i uvjerenja da zajedno možemo prevladati ovu krizu s cijenama. Sagledavamo zajedno što se sve može napraviti i na koji način se kroz mehanizme Zajedničke poljoprivredne politike EU može pomoći financijski da se jesenska sjetva odradi u optimalnim rokovima i da se zasije što više površina kako bismo izdržali ovu krizu. Za sada Hrvatska nije uvodila zabrane izvoza, a Vlada je osigurala i dostatna financijska sredstva za osiguravanje otkupa za robne zalihe tako da vjerujemo da ćemo ipak proći bez donošenja ovakvih radiklanih mjera koje provode neke države. Uostalom, i sami ste vidjeli da je Srbija zabranila izvoz brašna i pšenice i uvela kvote što je samo dovelo do problema za poslovne subjekte koji sada imaju puna skladišta, a nemaju novca da uđu u novi otkup što se može negativno odraziti na tržišnu utakmicu.
► Pšenica se izvozi, a što je s brašnom i drugim proizvodima? Ima li Hrvatska kapacitete zadovoljiti vlastitu tražnju ili se okreće uvozu?
Hrvatska ima prosječni prinos pšenice od 5,5 tona po hektaru i time je gotovo na razini prosjeka EU zemalja. Kako su potrebe Hrvatske za pšenicom na razini od oko 400.000 tona, za očekivati je da će se razlika izvesti. Hrvatski ratari su i dalje zainteresirani za sjetvu pšenice, jer ona u proteklih 10-ak godina ima jednu od najstabilnijih cijena, a nakon skoka cijene koja se dogodila u prošloj financijskoj krizi (2009. godine), cijena pšenice u cijelom ovom periodu nije se spuštala ispod kune po kilogramu, te se kretala od 1,03 kune u 2016. godini, do čak 1,72 kune u 2011. godini. Naša je prednost kao izvoznika i činjenica da su nam najveći tradicionalni kupci pšenice zemlje u našem najbližem okruženju: Italija, BiH, Austrija i Slovenija. No, istovremeno Hrvatska i u proizvodnji ove kulture ima i svoj paradoks; jer iako proizvedemo gotovo polovicu ukupne pšenice za izvoz, mi, s druge strane, predstavljamo i relativno velikog uvoznika pšenice, posebno tzv. poboljšivača, odnosno pšenice posebne kvalitete za potrebe industrije brašna, potrebnog za konditorsku i pekarsku industriju. Tako je Hrvatska u 2019. godini uvezla 121.341 tonu pšenice u vrijednosti od blizu 22 milijuna eura, i to prvenstveno iz svog okruženja – Mađarske, Austrije i Srbije, pa čak i BiH. Istovremeno, izvezli smo pšenicu za proizvodnju stočne hrane, a uvozimo skuplju pšenicu odgovarajuće kvalitete potrebne za domaću industriju, čime ni u ovom lancu vrijednosti ne postižemo maksimalno moguću vrijednost poljoprivredne proizvodnje na kraju lanca. Iako moramo biti zadovoljni relativno stabilnom proizvodnjom pšenice, ukupno dovoljnom za vlastite potrebe, poboljšanje strukture proizvodnje, odnosno vezivanje njene kvalitete za potrebe mlinske, odnosno pekarske industrije, kao i potrebe konditorske industrije, generiralo bi ukupno veću vrijednost za sve u lancu proizvodnje. Tada bi vjerojatno Hrvatska izbjegla i veliki uvoz brašna od 31.568 tona u 2019. godini, a za što je potrošeno blizu 10 milijuna eura. Kada bi na ovo dodali vrijednost uvoza gotovih pekarskih proizvoda, vidjelo bi se koliko prostora ima za povećanje dodane vrijednosti kada bi se domaća poljoprivreda povezala s prehrambenom industrijom. Druga mogućnost povećanja vrijednosti poljoprivredne proizvodnje u lancu upotrebe pšenice, odnosno svih žitarica, bila bi strategija povećanja hrvatske stočarske proizvodnje, koja bi omogućila da se hrvatska stočna pšenica oplemeni u proizvodnji mesa domaće proizvodnje i na taj se način podigne dodana vrijednost u poljoprivredi.
► Koliko je rat u Ukrajini utjecao na rast cijena poljoprivrednihi prehrambenih proizvoda u Hrvatskoj? I kakve su projekcije za mjesece koji su pred nama?
Cijene su od početka ukrajinske krize drastično povećane. Dovoljno je izdvojiti primjer suncokretovog ulja, čija je cijena početkom godine bila između 10 i 12 kuna, a sad je već došla do gotovo 20 kuna. Porasle su cijene i svih drugih proizvoda iako je Vlada od 1. travnja smanjila PDV na veliki dio hrane. Na žalost, trgovci su iskoristili ovu krizu da prebace sve na potrošače i to je nešto na što stalno upozoravamo. Hrvatska ima paradoks da uvozi jako puno proizvoda dodane vrijednosti, a izvozi svoje sirovine. Uvozimo meso, mlijeko, voće, povrće, pekarske proizvode, a izvozimo kukuruz, pšenicu, soju i dr. Mi se nadamo i trudimo se uvjeriti Vladu kako je potrebno to promijeniti i da je ova kriza prilika da se okrenemo povećanju skladišnih i preradbenih kapaciteta i poticanju domaće proizvodnje dodane vrijednosti, jer to možemo financirati iz fondova EU.
► Osim cijene briga je i prijeti nestašica hrane. Je li tu Hrvatska sigurna, odnosno može li se reći da je neupitno da će hrane biti dovoljno?
Kao što sam već rekao mi smo dio Zajedničke poljoprivredne politike EU i zajedno dogovaramo strategije tako da sam uvjeren da do nestašica neće doći. Možda povremeno neće biti nekih proizvoda, ali onih najvažnijih vjerujem da će na tržištu EU uvijek biti. Samo je pitanje po kojoj cijeni i kako će potrošači reagirati na te cijene. Kupovna moć u Hrvatskoj je takva da se gotovo 30 posto kućnog budžeta odvaja za hranu, pa je pitanje koliko je budžet rastezljiv i koliko ljudi još mogu izdržati povećanje cijena. Već sada se vidi promjena u potrošnji, kupuje se na akcijama, ljudi se okreću domaćim proizvodima, kratkim lancima opskrbe, kupuju kod svojih susjeda domaćih proizvođača i to je dobar trend koji može smanjiti uvoz i potaknuti veću potrošnju domaće hrane.
► Prognoze su da će rat u Ukrajini potrajati. Ukoliko se to dogodi, kako to može dalje utjecati prije svega na primarnu poljoprivrednu proizvodnju, odnosno čeka li poljoprivrednike u sjetvi još skuplje gnojivo i još skuplji dizel?
Kao što sam već rekao, ova jesen je presudna da se osiguraju financijska sredstva da se održi kontinuitet sjetve i da proizvođači ne odustaju od proizvodnje unatoč visokim cijenama energenata, gnojiva, goriva i dr. Vlada je već poduzela korake i pokrenula mehanizme kako bi se pomoglo proizvođačima, a vjerujemo da će dio novca sačuvati i iz prodaje svojih proizvoda te da ćemo imati ove jeseni uobičajenu sjetvu, čak možda i povećati sjetvene površine.
► U Vojvodini/Srbiji stočare muči niska otkupna cijena mlijeka, dok s druge strane cijene stočne hrane, veterinarskih usluga rastu, poticaji kasne. Razlog je to što se farme muznih krava zatvaraju. Kakva je situacija u Hrvatskoj?
Hrvatski sektor mlijeka je pred kolapsom i negativni trendovi prate nas već godinama, pa mo došli na samodostatnosti koja je ispod 50 posto, što je jako zabrinjavajuće. HPK je ovih dana provela dvije radionice sa Svjetskom bankom i resornim ministarstvom kako bi se vidjelo kako zaustaviti pad broja muznih krava, kako povećati proizvodnju i smanjiti troškove i utjecati da otkupna cijena mlijeka bude veća. Na žalost, naši stočari imaju problem što nemaju dovoljno svoje zemlje i ovisni su o kupovanju stočne hrane što im je ogroman uteg i teško se nose s ovim sadašnjim cijenama. Mi stalno upozoravamo kako jednom kad krave napuste štale više nema povratka na tu proizvodnju i moramo učiniti nešto da se ova situacija promijeni. Na žalost, nismo još dovoljno iskoristili blagodati zajedničke poljoprivredne politike i da smo potaknuli naše mljekare da ostvare dodatni dohodak kroz proizvodnju energije kroz solarne panele i druge načine proizvodnje energije koja bi im bila dodatni dohodak. Isto tako, imamo ogroman uvoz mlijeka i mliječnih proizvoda iz država EU koje imaju ogrome viškove i ne možemo utjecati da se taj uvoz zabrani ili smanji. Nastojimo uvjeriti Vladu kako se radi o strateškom sektoru da je potrebno učiniti sve da se ovi negativni trendovi zaustave. 
► Poljoprivrednici u Srbiji nemaju svoju Poljoprivrednu komoru, pa bi im svakako bilo zanimljivo pročitati što radi Hrvatska poljoprivredna komora i na koji način je na usluzi proizvođačima.
Hrvatska poljoprivredna komora je krovna institucija svih hrvatskih poljoprivrednika kojih je preko 170.000. Imamo svoja radna tijela Odbore koji svakodnevno kreiraju stajališta i rješenja koja se prezentiraju, kako našem Ministarstvu poljoprivrede tako i kroz EU institucije se borimo za interes hrvatske poljoprivrede. Ove smo godine imali i prve digitalizirane izbore za članove skupštine Komore i na to smo jako ponosni. Skupština ima svoje predstavnike iz svih županija, a sektorski odbori se sastoje od stručnjaka iz svih područja proizvodnje i imamo ih 19. HPK je član krovnog udruženja EU poljoprivrednika Copa Cogeca, koje je najjače udruženje u EU i bori se s EU institucijama za interes EU poljoprivrede. I sâm sam potpredsjednik Copa Cogece, što mi daje dodatnu snagu da lakše i bolje zastupam hrvatsku poljoprivredu u Bruxellesu. Ove godine u listopadu Hrvatska će biti domaćin Kongresa svih EU poljoprivrednika u Šibeniku na što smo jako ponosni, jer ćemo okupiti predstavnike svih udruženja poljoprivrednika iz cijele EU te pokazati što proizvodimo i imamo u našoj Dalmaciji, a naše će kolege uživati nekoliko dana kod nas na moru. HPK ja snažna institucija koja za sada ima samo pet stalno zaposlenih i nastojimo postati snažna Komora kakve su komore u Austriji, Mađarskoj, Poljskoj. A to podrazumijeva da bi s nama trebala biti i Savjetodavna služba koja je sada dio Ministarstva. U svakom slučaju, iz godine u godinu sve smo snažniji i predstavljamo i borimo se za hrvatsku poljoprivredu i proizvodnju hrane na najbolji mogući način.

  • Betoven maraton
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay