Arhiv tekstova
Pedesetnica
Uskrsno vrijeme završava svetkovinom Duhova. Toga dana prisjećamo se kako je Duh Sveti sišao na apostole. Ovu svetkovinu slavimo i kao rođendan Crkve, novog Božjeg naroda kojemu pripadaju svi koji su kršteni.
Ispunjenje obećanja
Isus Krist na Pedesetnicu ispunjava obećanja koje je dao svojim učenicima prije nego je uzašao na Nebo – šalje Duha Branitelja. Uz obećanje, apostoli su dobili i zadatak da učine sve narode Kristovim učenicima. Između Isusovog uzašašća i Pedesetnice, učenike je više mučila misao kako ispuniti dobivenu zadaću nego pitanje tko je Duh Branitelj. Obećanje je palo u drugi plan zbog zadaće za koju se nisu osjećali sposobni. Nisu znali da su obećanje i zadaća neraskidivo povezani i da Krist od čovjeka ne traži ništa što čovjek nije kadar učiniti, jer naše ograničene sposobnosti nadomješta snaga Duha Svetoga.
Apostoli su, sve do silaska Duha, bili uplašeni za sebe zbog svega što se dogodilo Isusu. Iako je Isus uskrsnuo i s njima se danima susretao, neprijateljsko ozračje prema njima postojalo je u društvu, te su propovijedanje smatrali i suviše opasnim po svoj život. Plašila ih je i sama činjenica da moraju propovijedati. Nisu se osjećali sposobnim za to, budući da nisu bili nikakvi učeni ljudi nego tek skromni ribari, pa su mislili da nisu u stanju navijestiti Evanđelje na način da itko u Krista povjeruje, posebno ne neki uglednici koji su poznavali Pisma. Njihova skromna znanja i sposobnosti te strah bili su prepreka da otpočnu izvršenje povjerenog im zadatka. S ljudske strane gledano, njihove bojazni bile su potpuno opravdane. No, Isus vrlo brzo šalje obećanog Duha Branitelja, koji svojim djelovanjem preobražava njegove učenike. Od uplašenih i nesigurnih ljudi oni postaju gorljivi navjestitelji Radosne vijesti, rječiti i uvjerljivi, toliko da se na njihov navještaj već taj isti dan krstilo pet tisuća ljudi. Bog potvrđuje i ovoga puta da mu ništa nije nemoguće, te da se njegovi planovi uvijek ostvaruju.
Suradnici Duha Svetog
Zadaća koju je Krist povjerio apostolima prenosi se i na nas, kao njegove učenike. I mi se poput njih osjećamo nesposobnima i nedostojnima izvršiti je. No, Duh Sveti koji je sišao na apostole na dan Pedesetnice ostao je u Crkvi među nama. Apostoli su u sebi imali silnu želju izvršiti Isusov zadatak, ali nisu znali kako. Zato je Duh Sveti, kada je sišao na njih, po njima učinio čudesna djela. Mi se pitamo gdje je danas Duh Sveti u Crkvi, zašto i danas ne djeluje na tako čudesan način, zašto ne djeluje po nama. On treba suradnike, one koji žele biti u Kristovoj službi, po takvim ljudima on čini čuda. A mnogi od nas ne žele se eksponirati kao kršćani, još manje kao katolici. Balansiraju između vjere i svijeta. Mnogi žele biti više svjetovni nego Kristovi, vjera je privatna stvar. Među takvima Duh ne nailazi na suradnike po kojima može mijenjati ljude i širiti Evanđelje. To nedostaje današnjim kršćanima, želja za suradnjom s Duhom Svetim, kojega svi imamo. Sakrament potvrde za svakoga od nas bio je Pedesetnica, ali nismo svi poželjeli biti poput apostola, pa je Duh ostao šutjeti u nama, čekajući da se predomislimo.
Ipak, ne možemo reći da on danas ne nalazi suradnike među vjernicima. To su svi oni svećenici i redovnici čije nas riječi diraju u srce, svi oni laici kojima se divimo zbog njihove vjere i hrabrosti da je javno posvjedoče. Otvorimo se i mi Duhu Svetom, budimo njegovi suradnici, kako bi i po nama mogao djelovati u svijetu.
