Arhiv tekstova

Venecija, drugi put

Moram priznati da me malo smeta zabadanje nosa u tuđe poslove. Što koga briga na što netko drugi troši novac, što radi, kada voli, čemu teži, od koga se razveo ili zašto je odustao. Mislim da stvari u kojima ne sudjelujete ili koje na vas ni na koji način ne utječu nemaju što biti predmet vašeg interesa. U mom životu ti vanjski upadi uglavnom su vezani uz putovanja, od komentara odakle joj novac za to, do toga treba li joj sad opet neko putovanje. Dakle, sve je u trošenju svog novca koji sam sama napravila. Svima je jasno da je to zbunjujuće. Ne opirem se puno, ali nikad ne mogu da ne čujem.

Povod za priču

Nego, mislim, kad već pričaju, začinit ću lijepim izletom. Odlučila sam otići u Veneciju. Nije da sam to planirala jer sam jednom, u sklopu putovanja u Rim, završila u jednodnevnoj turneji u Veneciji. Međutim, prijateljica s kojom putujem ima veliku želju posjetiti poznatu izložbu Biennalea i treba joj društvo, a kada je riječ o putovanjima, često sam raspoloženja zvanog »što mi je teško«.
Grad poznate arhitekture i umjetnosti, smješten u sjeveroistočnoj Italiji, na ukupno 117 otoka koje razdvajaju kanali i povezuju mostovi. Potpuno drugačiji grad od svih koje sam do sada posjetila. Venecija je jedna od najvažnijih turističkih destinacija na svijetu, a grad svakodnevno posjeti nekoliko desetaka tisuća turista. Od 18. stoljeća turizam je važan dio venecijanske industrije, a to se samo pojačalo kada je Venecija u 19. stoljeću postala modno središte bogatih i slavnih turista. Tome je razvoju pridonio povratak karnevala krajem 20. stoljeća, kada je grad postao sjedište međunarodnih konferencija i festivala, uključujući spomenuti Biennale i Filmski festival, koji privlače turiste iz cijelog svijeta na glazbu, film, kazalište, kulturno-umjetnička događanja.
Što želim drugi put u Veneciji

Naravno, pri prvom posjetu posjetili smo poznatu crkvu Santa Maria della Salute o kojoj je pisao moj sugrađanin Laza Kostić. Kada dođete na organizirane izlete, zasigurno ćete u jednom danu uspjeti obići mnoge atrakcije, poput bazilike svetog Marka i Piazze San Marco, a svakako si priuštiti i vožnju gondolom. E sad, ono što bih željela ponoviti u drugom posjetu je otići u tvornicu Murano i gledati čarobnjaka koji topi smjesu pred vama i izlijeva najčarobnije figure od muranskog stakla.
Htjela bih si ovaj put kupiti masku u Veneciji. U nekoliko navrata i prilika mi je baš ona nedostajala, bilo kao ukras na zidu ili na mom licu za neku neobičnu prigodu. Kad smo već kod neobičnosti, nisam znala da je uz otok Murano jednako neobičan i otok Burano koji je poznat po jarkim bojama kojima su obojene kuće na tom otoku.
Prema legendi, žene s otoka Burano obojile su svoje kuće u različite svijetle boje kako bi ih muževi prepoznali izdaleka kada se vrate s mora iz ribolova. 
Sve do 16. stoljeća glavna gospodarska grana otoka Burano bila je ribarstvo. No, kada se diljem svijeta pročulo da žene s ovog otoka pletu prekrasnu čipku, od tada je čipka postala glavni izvozni proizvod otoka Burano.
Zanimljivo je da je 1872. godine otvorena škola čipke na otoku Burano. Danas se na njemu može vidjeti i kupiti lijepa čipka, ali za to je potrebno izdvojiti nešto više novca.
I kako to uvijek biva, priča i planovi uzleću, a neke priče ostaju bez prostora. Priču o izložbi Biennala onda čuvamo za neke od sljedećih brojeva.
Gorana Koporan