Arhiv tekstova
Hoteli, restorani i kavane u Rumi između dva svjetska rata
Poslije Prvog svjetskog rata u Rumi su postojala tri hotela: Orao (Adler), Kruna (Krone), Lovac (Jeger), te restorani Karakašević, Lov kafana (Kod Kampla), oko 80 kavana, zatim tri javne kuće: Crvena lampa, Imperijal bar i Noćno zabavište.
Prva građevina od tvrdog materijala
Prema navodima člana pastoralnog vijeća rumske župe Marka Mijića, hotel Orao spada među prve tri građevine od tvrdog materijala u novoj Rumi.
»Izgradio ga je osnivač moderne i suvremene Rume barun Marko Pejačević. U hotelskoj kavani nalazila se 1825. godine poštanska stanica. Hotel Orao ostaje u vlasništvu obitelji Pejačević sve do 1896. godine kada je prodan. Lorenc Mikolaci kupio ga je 1924. godine za 24.000 forinti. Renovirao je hotel podižući dio smještajnog kapaciteta (sobe). Renoviranje je završeno 1933. godine, kada hotel počinje raditi punim kapacitetom. U prostoru kavane nalazio se bilijarski stol i stolovi za kartanje. Pića su se posluživala za stolovima uz dnevni tisak koji se nalazio u drvenim ramovima. Na svakom stolu stajalo je stakleno zvono ispod kojeg je bilo svježe pecivo. U restoranskom dijelu gosti su mogli konzumirati riblju čorbu od više vrsta riba, zatim paprikaš od divljeg zeca s lovačkim knedlama, pohane teleće brizle, teleći ribić u grašku i nekoliko vrata riječne ribe. Vino se služilo iz vinogradarskog podruma od grožđa iz vinograda Lorenca Mikolacija koji je posjedovao dva hektara vinograda u Irigu. Točilo se čuveno vino iriški rizling semio portugizel. Pod imenom Orao hotel radi sve do 1948. godine kada je nacionaliziran, a obitelj Mikolaci dobija rok od tri dana da se iseli iz njega. Od 1948. godine hotel nosi ime Srem«, navodi Mijić.
Mjesta društvenog života
Hotel Kruna nalazio se uz sam hotel Orao. O vlasnicima nema mnogo podataka. Mada se zna da su posljednji vlasnici obitelj Pajšl koja je 1944. godine otišla u Njemačku. Tada hotel prestaje s radom. Smještajni dio je podijeljen za stanove. Hotel Lovac, kako hotelski dio tako i kavana, prestaje s radom 1944. godine kada se obitelj Stefana Vustera preselila u Austriju.
»Kavane su bile mjesta u kojima se odvijao najveći dio društvenog života grada. U njima su se održavali politički skupovi, sastanci, besede, predavanja, igranke, posela. Najstarija kavana je bila Kod orla. Druga rumska kavana je bila Menzula, a mještani su je zvali Kod sedam direka. Neki drugi Rumljani zvali su ovaj bircuz Kod gurave Stane i gluhog Đure. Menzula je bila prva poštanska stanica i svratište u Rumi. Od Zemuna preko Ogara, Kupinova, Dobrinaca, Kraljevaca, Rume, Stejanovaca, Velikih Radinaca, Osijeka pa do Beča, u to vrijeme je bio trgovački put, a Sedam direka su bili važna točka na tom putu.«
Gostione (gast haus)
Krčmarenjem su se bavile uglavnom žene. Među krčmaricama iz 1880. godine poznate su Julija Bem, Kata Karačanj, Julijana Hardon, Ana Belig, Marija Bajalović, Eva Dimitrijević, Ana Popović i Draga Teomirović. Godine 1883. bilo je samo šest krčmarica: Bajalović, Belig, Hardon, Ana Vuković, Katica Radivojević, udova Schmidt.
Jedni od najstarijih akata koji su regulirali prostituciju u Rumi bili su privremeni propisi od 8 točaka. U aktu od 16. kolovoza 1879. godine nabrojani su uvjeti za bavljenje ovim poslom. U Crvenu lampu i Imperijal bar išla su isključivo gradska djeca, trgovačka i zanatlijska, oni koji su imali novca. U Noćno zabavište išli su vojnici i đaci, jer je tu cijena ljubavnih usluga iznosila 5 dinara. Javne kuće su prestale s radom 1944 godine.
Danas se u Rumi nigdje više ne može naručiti perkelt, pajšlu, jeger gulaš, šmolc brot. Od pića nema više hosu lepeš, nameštaj, štuc piva, medljana rakija, miješana rakija, sinalko, kabeza, boza, suha malina, pikolo soda. Došli su neki novi klinci, menadžeri ugostiteljstva koji u kafićima i hamburgerijama danas poslužuju hamburgere, hot dog, čizburgere, kolu, fantu, sprite, kapućino, espreso, milk šejk…
S. D.
