Subotica je i grad sportova i sportaša s dugom tradicijom, koji je iznjedrio mnoge olimpijske šampione. Osim poznatih sudionika Olimpijskih igara, Subotica ima više svojih svjetskih prvaka o kojima se malo zna. Postati svjetski prvak, kao i biti sudionik Olimpijskih igara, nije nimalo laka stvar. Treba proliti mnogo znoja i imati ogromnu upornost da bi se postigli takvi rezultati. U nastavku priloga u našem tjedniku upoznajemo naše čitatelje sa subotičkim svjetskim sportskim prvacima.
Zoran Kalinić (Subotica, 20. 7. 1958.) nastavio je postizati uspjehe koje su zacrtali braća Tibor i Vilim Harangozó pod rukom trenera Todora Rakića. Postao je svjetski prvak u parovima s Dragutinom Šurbekom (1983.), koji su u istom sastavu bili prvaci Europe (1982. i 1984.), a osvajač je trećeg mjesta u Europi 1983. s ekipom Jugoslavije. Osvajao je državno prvenstvo četiri puta. Još kao omladinac je ispoljio svoj izvanserijski talent i kvalitetu osvajanjem pojedinačnog omladinskog prvaka Europe, kao i u parovima s Erzsébet Palatinus 1977. godine. Među njegove uspjehe spadaju osvojena prva mjesta na međunarodnim prvenstvima Italije, Belgije, Mađarske, Skandinavije, ČSSR, Zapadne Njemačke, Švedske i Jugoslavije. Osvajač je mnogih prvenstava u klupskim natjecanjima s Crvenom zvezdom. Za svoje uspjehe nagrađen je mnogim sportskim i društvenim nagradama, Zaslužni je sportaš Jugoslavije. Bio je predsjednik Stolnoteniskog saveza Srbije.
Refik Memišević Brale (Bačko Novo selo, 14. 5. 1956. – Subotica 05. 1. 2004.) jugoslavenski je višestruki državni prvak u hrvanju grčko-rimskim stilom. Prvu titulu prvaka Jugoslavije je osvojio 1973. godine, potom titulu prvaka države osvaja osam puta. U svojoj karijeri imao je preko 500 borbi. Nastupao je u kategoriji preko 100 kg i često imao borbe s protivnicima koji su bili mnogo teži, ali svojom tehnikom i taktikom izlazio je na kraj s njima. Četiri puta je bio državni prvak (1977., 1978., 1980., 1981.). Prvak Balkana je bio dva puta. Na Mediteranskim igrama je bio dva puta pobjednik (1979. i 1983.). Na svjetskom prvenstvu 1981. godine osvojio je prvo mjesto, a dva puta je bio viceprvak: 1978. i 1982. Na Olimpijskim igrama je 1980. osvojio četvrto mjesto, a 1984. osvaja srebrnu medalju nakon diskvalificiranja Johansona (Švedska) zbog korištenja dopinga. Kao vrhuski sportaš postao je zaslužni sportaš Jugoslavije i nosilac nagrade Jovan Mikić Spartak i bio je dva puta najbolji sportaš Subotice. U njegovu čast kao višestrukog prvaka Jugoslavije svake godine održava se memorijal Refik Memišević Brale u hrvanju.
Marija Vuković-Milićević (Subotica, 1944.) rođena je u »letačkoj« obitelji. Otac joj je bio padobranac, a majka pilot jedriličar. Još kao dijete je zavoljela nebeske visine. Veoma rano je postala reprezentativka, jer je oborila nekoliko rekorda. Visoko je obrazovana na Tehnološkom i građevinskom fakultetu. Bavila se gimnastikom i plivanjem uz povremeno letenje. Stala je vrlo brzo u vrh jugoslavenskog sporta šezdesetih godina. Tih godina postiže pet državnih rekorda skokom s 5.380 metara, sa zadrškom i četiri rekorda u skokovima na cilj od kojih na padobranskom prvenstvu 1965. godine u Portorožu postiže i svjetski rekord sa skokom sa 1.500 metara na cilj s rezultatom 0,1 metara. Prilikom postavljanja ovog rekorda povrijedila je kralježnicu i završila sportsku karijeru. I danas je aktivna. Počasna je članica Akademskog aerokluba i članica Udruženja žena – letača.
Davor Štefanek (Subotica 12. 9. 1985.) hrvač subotičkog Spartaka, Proletera Zrenjanin, Partizana Beograd i konačno ponovno Spartaka Subotica. U svojoj karijeri osvojio je prvo mjesto i zlatnu medalju u juniorskoj konkurenciji 2005. godine. To isto je učinio i u Taškenti osvojivši svoju drugu zlatnu medalju 2014. u seniorskoj konkurenciji. Osvojio je i srebrnu 2018. odnosno brončanu medalju 2015. godine. Na europskim prvenstvima osvajao je srebrne medalje 2004., 2016. i 2017. Svoje učešće na Mediteranskim igrama dokazao je osvajanjem zlatne medalje 2009. odnosno srebrnih medalja 2005. i 2018. Krunu u bogatoj karijeri ostvario je osvajanjem zlatne medalje na Olimpijskim igrama 2016. U svojoj karijeri proglašen je i za najboljeg hrvača na Kupu europskih prvaka 2006. kao i za sportaša godine Grada Subotice. Trener mu je bio također svjetski as Sreten Damjanović. Veliko priznanje dobio je izborom na mjesto predsjednika Sportskog saveza R. Srbije.
Martin Mačković (Subotica, 4. 9. 1995.) počeo se baviti veslanjem veoma rano u Veslačkom klubu Palić uz svog brata (2005). Vrijednim radom dostiže i osvaja brončanu kolajnu 2012. na Europskom prvenstvu. Sudionik je na tri svjetska prvenstva 2013., 2014. i 2015. Osvojio je brončanu kolajnu 2015. godine s Viktorom Pivačem. U 2012. godini postigao je dobre rezultate na svjetskom i europskom juniorskom prvenstvu, kao i u nastupu na Balkanijadi u Plovdivu. Kao junior sudjeluje na europskom i svjetskom juniorskom prvenstvu u Zagrebu, gdje osvaja dva druga mjesta. Na svjetskom prvenstvu 2016. godine Mačković osvaja zajedno s Viktorom Pivačem prvo mjesto u dvojcu bez kormirala u kategoriji seniora do 23 godine. Početkom 2015. godine nastavlja školovanje u Sjedinjenim Američkim Državama gdje sudjeljuje u ekipi sveučilišta. Kao student i član osmerca posade sveučilišta Berkeley postao je prvak Amerike i prvak Zapadne obale. Nosilac je priznanja najboljeg sportaša Subotice u dva navrata 2015. i 2016. godine.
Nogometna ekipa Srbije do 23 godine na Svjetskom prvenstvu 2015. u finalu za prvenstvo svijeta osvojila je titulu svjetskog prvaka. U ovoj ekipi bila su i dva nogometaša iz Subotice: Stefan Milošević i Stefan Ilić, članovi FK Spartaka Ždrepčeva krv.
Ovom popisu nosilaca prvaka svijeta treba dodati i boksača Dragana Vujkovića, koji je dva puta osvajao srebrnu kolajnu na prvenstvu svijeta 1974. i ‘75. godine. Nosilac je nagrade Jovan Mikić Spartak. Momir Petković, hrvač, pored osvajanja zlatne kolajne na Olimpijskim igrama također je bio dva puta osvajač srebrnog odličja na svjetskim prvenstvima 1978. i 1981., a bio treći 1977. godine. Boško Marinko, hrvač, pored dva sudjelovanja na Olimpijskim igrama osvajač je brončane kolajne 1970. na svjetskim prvenstvu. Nosilac je i nagrade Jovan Mikić Spartak.
Svi ovi postignuti uspjesi su vrhunac sportskog truda, rada i ostvareni su nakon mnogo prolivenog znoja i zavrjeđuju da im se s ponosom divimo i ne smijemo ih nikako zaboraviti. Zavrjeđuju u najmanju ruku da njihova imena i postignuti rezultati budu istaknuti na primjerenom mjestu u gradu bar na pomičnim panoima na Korzou kako bi suvremenici i budući naraštaji mogli vidjeti njihove postignute rezultate i ugledati se na njih.
Ljudevit Vujković Lamić
