Arhiv tekstova
Barun Marko Pejačević
Osnivač suvremene Rume, novog, modernog i, već na samom početku, s karakteristikama gradskog naselja, odnosno nove Rume, tako da bi se razlikovala od sela Rume, stare Rume, u čijoj blizini je podignuta, jest barun Marko Aleksandar Pejačević.
Poslije tri Austro-turska rata, vođenih krajem XVII. i početkom XVIII. stoljeća u novonastalim povijesnim, socijalnim i ekonomskim uvjetima u Srijemu je sredinom XVIII. stoljeća niklo novo naselje, izuzetnim zalaganjem poduzimljivog baruna Marka Pejačevića. On je bio idejni tvorac, financijer i uspješni realizator, u ono vrijeme, veličanstvenog pothvata podizanja novog grada.
Nagli uspon Rume od samog njenog početka dokaz je velike poduzimljivosti i upornosti njenog osnivača baruna Marka Pejačevića, koji je rođen 1694. godine u Pečuhu od oca Ivana Pejačevića i majke Marte, rođene Steki, koji su pored njega imali još devetero djece, četiri sina i pet kćeri. Njegovi roditelji živjeli su prvo u Pečuhu i Baču, a poslije su prešli u Osijek. Marko Pejačević nije stalno boravio u Rumi, često se nalazio u Virovitici, gdje je umro 1762. godine i tamo sahranjen.
»Vlastelinska obitelj Pejačevića dala je kasnije državnike, župane, banove (Vladislav Pejačević bio je hrvatski ban od 21. veljače 1880. do 4. rujna 1883. godine, poslije Mažuranića a prije Hedervarija), zatim diplomate, znanstvenike, generale i mecene kulture i umjetnosti, ali ipak prvi najsposobniji i najznačajniji njen član bio je barun Marko Pejačević, koji je udario osnove njihove ekonomske moći, te uzdigao njihov utjecaj i ugled. Njegovom pojavom ova obitelj upravo je stupila na povijesnu pozornicu i poslije postala poznata. Pejačevići potječu od hrvatske plemićke obitelji podrijetlom iz Bosne, od bosanskog kralja Dabiše (1391.-1395.). Iz biografije Marka Pejačevića vrijedno je još istaći da je on u tada formiranoj srijemskoj županiji, čije je sjedište bilo u Vukovaru, prvo bio njen administrator (od 12. lipnja 1745. godine), a poslije i prvi župan (prilikom svog ustoličenja na prvoj skupštini 12. prosinca 1745. godine održao je svečani govor)«, navodi član pastoralnog vijeća rumske župe Marko Mijić.
Marko Pejačević nije imao svojih direktnih potomaka, pa ga je naslijedio sinovac Josip, koji je rođen 1710. u Osijeku, a umro 1787. godine u Šopronu. On je od strica naslijedio Rumu, Retfalu, Viroviticu, Podgorač i Kerestinac, a sam je još kupio Našice. Godine 1772. postao je grof dobivši od carice Marije Terezije »naslijedno grofovstvo«, a tada je i ponio naziv »virovitički«. Josip je imao petero djece i svoje veliko imanje je njima podijelio.
»Danas u Rumi nijedna ulica i trg ne nose ime njenog tvorca. Ostale su samo dvije građevine: rimokatolička crkva i Pejačevićeva gimnazija (zavičajni muzej Ruma). Oesterreichische Frost-Zeitung iz Beča od 15. srpnja 1887. (br. 169, str. 28) donosi vijest prema kojoj belgijski kralj pregovara o kupovini Rume i 64.000 jutara zemlje za 14.000.000 franaka da bi ga darovao svom zetu krunskom princu Rudolfu. Imanje Ruma predstavlja jedno od najljepših i najvrjednijih u cijeloj Slavoniji. U pregovorima oko prodaje sudjeluje konjički general grof Nikola Pejačević, čija je obitelj također bila u posjedu ovog imanja. Ono što je važno istaći jest da Pejačevići nikad nisu prodali Rumu«, zaključuje Mijić.
S. D.
