Arhiv tekstova
Život vječni
I osme nedjelje kroz godinu čitamo ulomak iz Pavlove poslanice Korinćanima kojem je tema smrt (usp. 1Kor 15, 54-58). Koliko god čovječanstvo ne želi misliti o smrti, jer je se boji, ona je neminovna, jedina sigurna stvarnost u čovjekovom životu. Međutim, ako se na nju gleda kršćanskim očima, može se pobijediti strah, iako ona i dalje dobrim dijelom ostaje nepoznanica. Vjera nam otkriva o smrti onoliko koliko je potrebno da shvatimo kako ona nije korak u ništavilo nego samo prijelaz u drugi način života.
Krist nas je otkupio
Kršćansko razmišljanje o smrti uvijek je povezano s razmišljanjem o grijehu, jer naša djela određuju što će s nama biti nakon prijelaza s ovoga svijeta. Bog je još Mojsiju dao Zakon, usmjerenje čovjeku kako da izbjegava grijeh i živi pravedno. Čitajući te zapovijedi, one su logične i ne suviše komplicirane, te se čini lako u životu ih provoditi. Međutim, kao i uvijek kada se treba prijeći s teorije na praksu, nastaju problemi. U životu nema jednostavnih stvari, te je i zapovijedi teško nasljedovati. Svatko je iz vlastitog iskustva shvatio da u mnogim životnim situacijama nije lako živjeti zapovijedi, jer je mnogo toga što nas odvlači na krivi put. I tako čovjek pada, gubi bitku s grijehom. A grijeh je onaj koji vodi u smrt. Pavao kaže: »Žalac je smrti grijeh« (1Kor 15,56). To nije smrt u ovozemaljskom smislu nego u duhovnom. Zemaljska smrt je samo prijelaz, početak nove vrste života. Svaki čovjek umire, međutim grješan umire u duhovnom smislu, jer ga grijeh sprječava da nastavi život u kraljevstvu nebeskom.
No, Bog ljubi čovjeka iznad svega i želi mu omogućiti da i unatoč grješnosti baštini život vječni. Zato šalje svoga Jedinorođenca da pobijedi smrt i otkupi grješnike: »A hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našem Isusu Kristu!« (1Kor 15, 57). Krist pobjeđuje smrt i grijeh, a svatko tko u njega vjeruje također je pobjednik. Njegovi nasljedovatelji ne trebaju se ničega bojati, jer on je za njih osigurao vječnost.
Borba protiv grijeha
Pavao također kaže: »Tako, braćo moja ljubljena, budite postojani, nepokolebljivi, i obilujte svagda u djelu Gospodnjem znajući da trud vaš nije neplodan u Gospodinu.« (1Kor 15,58). Djelo Gospodnje je život prema onome što nas je Krist naučio. Takav život zahtijeva veliku žrtvu i borbu. Tako je bilo u Pavlovo vrijeme i ostalo je do danas. Svijet je uvijek bio protiv kršćana, samo su se načini protivljenja razlikovali kroz povijest. Možemo slobodno misliti da je nama danas ipak mnogo lakše nego što je to bilo prije. Ipak, ono što nam stalno stoji na putu vršenja djela Gospodnjeg je grijeh. On uvijek vreba. Koristi se različitim sredstvima da nas povuče te padnemo. No, kada se to dogodi, Krist pruža ruku da nas pridigne. Naše je prihvatiti tu njegovu pruženu ruku. To činimo kada grijeh spoznamo i za njega se iskreno pokajemo, ali ne samo iz straha od vječnosti nego iz ljubavi prema Kristu.
Borba protiv grijeha ne završava za ovoga života, ona traje do našega posljednjeg daha. Iscrpljujuća je, jer često padamo, ne znamo, a ponekad se i ne želimo boriti. Ipak, pobjeda je na našoj strani, jer je Isus na našoj strani po sakramentu ispovijedi. Borba protiv grijeha, koliko god po ljudskim mjerilima izgledala besmislena i beskorisna, u Božjim je očima itekako vrijedna, a nagrada je vječna. Zato nas apostol Pavao hrabri da se ne prestanemo boriti imajući na umu da je Krist s nama.
