Arhiv tekstova
Uskrsnuće i život vječni
Isusovo uskrsnuće od mrtvih je temelj kršćanstva, temelj naše vjere. U svjetlu njegovog uskrsnuća vjerujemo da ćemo i mi jednom uskrsnuti, te da smrt nije kraj nego početak života izvan ovoga svijeta. Moderan čovjek rijetko razmišlja o uskrsnuću, a o smrti ne želi razmišljati, jer je se boji, budući da ne zna što ga poslije nje čeka. Iako je kršćanin, strepi od toga da je ona možda ipak kraj, da poslije nje više ništa nema. Zato je želi što više odgađati. Strah od smrti izražen je snažnije u posljednje dvije godine, jer se u vrijeme pandemije samo prebrojava koliko je ljudi umrlo, te se ljudima sugerira što trebaju činiti kako bi preživjeli. Ipak, umiranje se ne može izbjeći; kada Bog pozove čovjeka da se preseli s ovoga svijeta, medicina ostaje nemoćna. Pavao nas u poslanici Korinćanima podsjeća kolika je za nas vrijednost Isusova uskrsnuća, te da se kršćanin ne treba bojati smrti, jer nam upravo Kristovo uskrsnuće jamči da nas čeka život i poslije ovoga na zemlji (usp. 1Kor 15,12.16-20).
Kristovo uskrsnuće je temelj naše vjere
Temelj kršćanske vjere je Isusovo uskrsnuće: »Ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša« (1Kor 15, 17). Krist nas je spasio svojom mukom i smrću na križu, ali tek uskrsnućem dovršeno je spasenjsko djelo. Dakle, Isusovo uskrsnuće je dovršetak Božjega spasenjskog plana. Mnogi pravednici su u rimsko vrijeme umrli poput Isusa, ali uskrsnuće potvrđuje da on nije tek neki od pravednika nego Mesija, Sin Božji, čija smrt nije proizvod spleta nesretnih okolnosti nego put koji vodi k uskrsnuću i spasenju čovječanstva. Bez ovoga događaja nema ni kršćanstva. Pavao nas podsjeća da ovu istinu nikada ne smijemo smetnuti s uma, jer kršćanin je onaj koji vjeruje u Kristovo uskrsnuće i slavi ga svake nedjelje, a na temelju toga vjeruje i u uskrsnuće mrtvih, što i ispovijeda u »Vjerovanju«.
Život se nastavlja nakon smrti
Dakle, Krist nam jamči da smrt nije završetak života već prijelaz u vječnost. A ovaj život je samo priprava za ono što dolazi nakon toga prijelaza. Ponekad je teško nasljedovati Krista, živjeti onako kako nas je on učio, pogotovo kada smo zbog toga suviše drugačiji od svijeta. No, Pavao podsjeća: »Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi. Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih!« (1Kor 15, 19-20). Sve što ovdje radimo, radimo za vječnost. Vjernik ljubeći Boga više od svijeta i strpljivo noseći svoj križ, ne čini to uzalud već ide putem vječnoga života. A ako vječnosti ne bi bilo i kada bi smrću sve završavalo, tada bi sve što vjernik čini bilo uzaludno. No, Kristovo uskrsnuće jamči nam da je smrt samo prijelaz, a da svaka žrtva radi njega podnijeta donosi plod u vječnosti.
Svijet je uvijek živio kao da je smrt kraj. Mi to lako primjećujemo u današnjoj kulturi. Materijalizam je zavladao u svim porama ljudskoga života, a smrt se želi odgoditi što je više moguće. Ljudi žive kako bi osigurali što veće lagodnosti na ovome svijetu, a ne mare za vječnost. Zato su skloni nepravdi, mržnji, nasilju, sebičnosti, jer žele što više toga dobiti i ostvariti za ovoga života, ne misleći da tako ugrožavaju onaj vječni.
Svaki dan ovozemaljskoga života shvatimo kao novu priliku od Boga da postanemo bolji kršćani i tako zavrijedimo vječnost.
