Arhiv tekstova
Fra Roko i opsjedniti u Kaločkoj nadbiskupiji
Fra Roko Smendrović svoje je djelovanje obrazlagao i objašnjavao u dugačkim pismima pisanim sitnim slovima. Osobe koje su podržavale njegov rad stale su u njegovu obranu. Među njima je bio Ignacije Huberth, koji je potvrdio da je sve o čemu fra Roko govori istina, znakovi opsjednuća su istiniti, i po njemu fra Roko nije izmišljao ništa. Sljedeći koji je stao u njegovu obranu bio je Bonaventura Đurić, koji je tvrdio da su znakovi uistinu znakovi opsjednuća, osobito su se ispoljavali kod žena, i tvrdio je da fra Roko sve radi po propisima, ne pravi nikakve prijestupe. Stjepan Csóka, gradski bilježnik, također je stao na stranu fra Roka govoreći da je bio prisutan nekoliko puta na egzorcizmima koje je obavljao u tajnosti. Može potvrditi da se fra Roko pridržava svih dekreta, oprezno, diskretno, strpljivo, marljivo obavlja istjerivanja, i to nakon lječničkih pretraga. Sam je svojim očima vidio tragične živote svih tih opsjednutih ljudi koji su tražili pomoć. Trvdio je da su opsjednute osobe govorile o tajnama. Fra Roka branio je i župnik iz Čonoplje Franjo Gáll, koji je govorio o opsjednutom muškarcu Stjepanu Mandiću. Po njegovim riječima, fra Roko je po propisima djelovao i htio je pomoći Stjepanu Mandiću. Napravio je na njemu jednu probu egzorcizma na osnovu Rituala (Romano-Colocense) obednika kojeg je odobrila i izdala Kaločka nadbiskupija. Fra Roko je to obavio nasamo u tajnosti. Primijetio je sljedeće znakove: na veće svete riječi blijedu tjelesnu boju promijenio je u purpurno crvenu, tijelo mu se napuhalo, vrištao je i derao se plazeći jezik, snažno je zatvorio oči, poslije nekoliko minuta otvorio, ali nakon otvaranja kao da ih i nije imao; na zapovijedi koje je fra Roko davao na latinskom jeziku jako teško ali je ipak reagirao, razumio je latinski jezik i progovorio je tim jezikom; opsjednuti je osjećao tajne stvari, osjetio je da se blizu njega netko moli za njegovo oslobađanje od demona; kad je netko u blizini molio za njega, počeo je urlikati, kad je molitva završena prestao je s urlikanjem. Reagirao je odbojno na svete predmete i na prste svećenika kojima drži svetu hostiju. Na pojedine latinske riječi je urlikao. Za vrijeme latinske molitve udovi su mu bili oduzeti.
Na osnovu arhivske građe može se zaključiti da su simpatizeri fra Roka odlučili odnijeti opsjednute osobe pred konzistorij u Kaloču da se sam nadbiskup, pa i članovi konzistorija, svojim očima uvjere u njihovo opsjednuće. Nadbiskup József Batthyány dao je upute kako da se organizira konzistorij, koji ljudi trebaju biti uključeni u ispitivanje pojedinaca, pa čak se trudio i o tome da imaju gdje spavati i što za jesti. Uključena je i liječnička struka, stvar je jako ozbiljno shvaćena i 18. i 19. svibnja 1769. godine je zasjedao konzistorij opsjednute osobe koje su povedene u Kaloču. Bili su to Stjepan Mandić i Anna Buday. Stjepana Mandića donijeli su na paorskim kolima, sa zatvorenim očima je stao pred konzistorij, tijelo i lice mu je bilo u grčevima, često je visoko skakao, urlikao i gušio se. Napuhavao je u sebe zrak, škripao zubima, prsti su mu drhtali. Zapisnik konzistorija govori da vijeće sve ovo navedeno nije smatralo znakom opsjednuća, čak ni mali znak toga. Naređeno mu je da otvori oči, ali on nije htio i zbog toga su ga odveli u drugu prostoriju, gdje je podvrgnut ozbiljnim liječničkim pregledima. Liječnik ga je primorao da otvori oči. Nakon otvaranja očiju počeo je pričati kako se sve ovo počelo događati prije 28 godina kad je u svojoj domovini u Slavoniji lutao jednog vrućeg ljeta i, s nakanom da se odmori, legao je u sjenu jednog drveta. U hladovini ga je obuzela neka čudesna vrućina i od tada se mnogo toga događa s njegovim tijelom, što je neshvatljivo. Liječnik je odlučio ostaviti ga nekoliko dana u miru, a nakon toga će se na njemu izvršiti egzorcizam, da se otkrije istina. Nakon njega na ispitivanju pred konzistorijem je slijedila Anna Buday koja je bez ikakvog problema odgovarala na sva postavljena pitanja. Govorila je o tome da već 15 godina ima razne muke. Često padne na zemlju, usta joj budu krvava i pjenušava, čupa vlastitu kosu i odjeću. Pored svega toga, osjeća pritisak u grudima kod srca. Na kraju saslušanja prozvan je i sam fra Roko.
(tekst sastavljen na osnovu knjige Dániela Bártha A zombori ördögűző, Budapest, 2016.)
