Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Turizam

Faljnis, čeljadi. Jeto, sidimo nas tri dide, Periša, moj rođo Joso i ja pa divanimo o svim i svačim. Kaže ova moja: »Kad nemate pametnijeg posla, onda možte i talaćkat«. A baš da je tako. Nije taj naš divan baš bogzna kaki, al makar ubijamo vrime. Veli Joso: »Jal, vas dva, šta vi gustirate o ovim našim Paliću, jel to mora vako siromaški bit? Ta, jevo već koliko godina se vuče taj niki voden park, naizmišljano je sto kojikaki huncutarija a sad sve stoji i ništa se ne pravi. Niki dan slušam na radiju kako opet nema novaca i da baš fajinski rakaš fali. Ta, dedara mu, ovima niko novaca nadavat«. E, moj rođo, ti ne vidiš stanje kod nas? Ta kandar se ti nećeš u tim kupat. To ti je isto kugod s pozorištom: i njega su opravljali kugod Skadar na Bojani samo niko nije razgrađivo. Mi ni vilu nemamo. Samo se čudim u ovo napridno vrime kad ima toliko teknike, mašinerija i sto andramolja za pravljačinu pa toliko triba vrimena a dida mi divanio da je bio deranac kad se majstorisala Varoška kuća. Išo poso samo tako. Ta i završili je za četri lita! A gledaj kolika je i koliko je tute posla bilo, a ne ovo sad: bager kopa, kran diže, mašina pucuje, jel sad još više ni ne pucuju, polipe te bile ploče malo zamažu i gotovo. Kaže Periša da su i kadgod zamazali, al blatom. »Jeto, divanite o Paliću. Pa na njem je još Vermeš opravio banju, ličilište a i otel od trske. Šta mislite da se kogod sad to siti kaka bi to novotarija bila, jel bi to bilo etno? E, ondak nije sav nečist išo u naš lipi Palić kugod sad. Ima to ništa što pročišćava, al vele niki da to nije dosta, a i nečist se ni ne mož očistit skroz pa nek divani ko šta oće. Ne mož se od nje opravit torta i gotovo. Sad su u modi salaši. Ima kod nas okolo varoši baš lipo izopravljani salaša i svaka čast čeljadima što nisu dali da njim propadnu već opravili mista di se mož otić malkoc u turizam. I kod nas u Ivković šoru su od stare škule opravili lipu salu di će se moć kojišta održavat, a i pobić malkoc od ovog našeg svakodnevnog života. Što kažu: opuštit se.« Ova moja opet u smij, pa veli: »A vas trojca bi se opuštali, ha-ha-ha-ha! A od čega? Ta gledam vas već nediljama kako sidite i ne radite ništa. Ni tanjir čorbe niste misecima zaradili. Jevo da vam ja oma nađem način za opuštanje. Braniša moj, triba dračove okresat na sokaku, dud se već na stazu nabečio, ne mož proć da ne zapneš glavom, svu sam maramu već izapinjala. A kod tebe se, Joso, povalile tačke na ogradi pa ker istrčava i vija bicigle. Jeptinije će ti bit prominit koji stup neg platit kaznu kad koga ugrize. A o tebi, Periša, ne vridi ni divanit. Ti se opuštaš, a komšinca cipa drva u avliji. Sirota, sva se zajapurila«. Okrene se bisno i ode za svojim poslom, a nas trojca ostali ko poliveni. E, baš nas ocrnila nako božićanski. Al, pak, moramo priznat da ima i pravo. Baš smo se niki ne opuštili neg i ulinili. Poustajali smo i svaki na svoj poso. Ja se oma latio listava i pile pa u kresanje. Malkoc posli vidim da i Joso ukopava stup. Borme se i od Periše čula sikira fajin dugo. Taj mora da je nacipo i za drugu zimu bar polak. Ajd, zbogom.

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika