Arhiv tekstova
Šampion lirske duše
Zakoračili smo već pristojno u novu 2022. godinu, počelo je Europsko prvenstvo u rukometu za muškarce a uskoro će se i nastaviti natjecanja u 1. HNL. Poslije kraće blagdanske stanke sport se na velika vrata vraća u našu svakodnevicu i svi hrvatski navijači bit će ponovno u prilici radovati se uspjesima svojih sportskih miljenika. Jer svih proteklih godina to je postalo posve normalna stvar kada nastupaju sportaši iz »Male zemlje velikih šampiona«.
Tko je najveći hrvatski sportaš (ica) svih vremena
Teško pitanje i još teži mogući odgovor, jer što bi u konačnici bio krajnji i odlučujući kriterij za jedinstvenu kvalifikaciju i bespogovornu odluku. Konačno, svaki sport ima drugačiju ljestvicu rangiranja svojih rezultata u odnosu na konkurenciju, a subjektivni kriteriji u pojedinim provedenim anketama ne moraju biti apsolutno meritorni i krajnje odlučujući. Ipak, postoji nekoliko sportaša i sportašica koji se uvelike izdvajaju i ponajviše figuriraju kao slavodobitnici za ovaj laskavi naslov, ali je čini se jedan, još uvijek, neprikosnoven.
Mate Parlov
U anketi Hrvatske radiotelevizije za najboljeg hrvatskog sportaša svih vremena proglašen je boksač Mate Parlov. Njegov sportski dossier, u kojemu su obuhvaćeni i amaterska i profesionalna karijera, ispunjen je svim mogućim naslovima i trofejima koji se u ovoj plemenitoj borilačkoj vještini mogu dodijeliti. Jer simpatični borac lirske duše (prije borbe koncentrirao se čitanjem hrvatskih pjesnika), rodom iz Imotskoga (16. studenoga 1948.), a po osobnoj karti Puljanin, osvojio je sve što se osvojiti može. Počeo je trenirati kao šesnaestogodišnjak, a samo tri godine kasnije postao je prvak Jugoslavije u poluteškoj kategoriji, Na međunarodnoj sceni isprva je stigao do finala Europskog prvenstva (Budimpešta 1969.), a dvije godine kasnije i do naslova prvaka Staroga kontinenta (Madrid 1971.) i uspješno ga obranio dvije godine kasnije (Beograd 1973.). No, najveći uspjeh svoje amaterske karijere ostvario je na Olimpijadi u Münchenu (1972.) kada je superiorno, pobjedom u pet mečeva, osvojio zlatnu medalju. Posljednji u niski najvećih amaterskih rezultata stigao je na Svjetskom prvenstvu u Havani 1974. godine, kada se Mate okitio pobjedničikim naslovom u svojoj poluteškoj kategoriji. Nakon što je postigao sve što je mogao, došao je red da se oproba i na profesionalnom planu. Spektakularnim susretom na beogradskoj Marakani, pred 100.000 gledatelja, osvojio je naslov Europskog prvaka nakon pobjede protiv talijana Adinolfija. Samo dvije godine kasnije (7 siječnja 1978. u Milanu) stigao je do svjetskog šampionskog naslova (WBC verzija) svladavši spektakularnim nokautom (koji se dugo vrtio kao špica brojnih sportskih emisija) Argentinca Miguela Angela Cuella (inače nekadašnjeg protivnika u trećem kolu OI u Münchenu). U svojoj amaterskoj boksačkoj karijeri borio se 310 puta i upisao samo 13 poraza, a »bez sportske majice« (profi boks) nastupio je 29 puta – 24 pobjede, 2 neodlučena ishoda i 3 poraza. Konačni oproštaj od voljenog sporta, koji mu je toliko toga dao, imao je kao izbornik reprezentacije Jugoslavije na Olimpijadi u Los Angelesu 1984. godine (gdje je postignut najbolji rezultat svih vremena – 1 zlato, 1 srebro, 2 bronce). Mate Parlov preminuo je 29. srpnja 2008. godine u Puli, gdje je i pokopan.
D. P.
