Crkva je Božji narod u kojem djeluje Duh Sveti. Ona je nastala silaskom Duha na apostole na dan Pedesetnice. Duh je vodi i daje da raste. Po njegovom djelovanju Crkva se proširila po cijelome svijetu, unatoč progonstvima i neprijateljstvu mnogih. Duh, također, odabire one koji će Crkvu voditi, koji će naučavati i po čijem će se polaganju ruku on prenositi na nove članove. Duh Sveti nikada nije napuštao Crkvu. I kada je Crkva krenula stranputicom, jer nije slijedila njegove smjernice, on je djelovao po pojedincima i vraćao je na pravi put. On i danas djeluje u Crkvi po pastirima, ali i po svima nama koji smo puninu njegovih darova primili po sakramentu potvrde.
Darovi za služenje
Pavao u poslanici Korinćanima kaže: »Različiti su dari, a isti Duh« (1Kor 12,4). Dvije nam se važne stvari ovdje otkrivaju: da svi naši darovi potječu od Duha Svetog, te da Duh svakome različito daje. Neki se vole pretjerano hvaliti svojim darovima, smatrati sebe boljima od drugih, čak druge podcjenjivati, jer svoje darove smatraju važnima i velikima. No, to je zlouporaba onoga što smo od Duha Svetoga primili. Ništa nam nije dano da se time šepirimo nego da time služimo Bogu i zajednici. Ako se u nekom trenutku naš dar pokaže važnim i potrebnim, to je samo trenutak koji će proći, pa će u drugom nekom trenutku potrebniji biti dar koji je dan nekome drugom. Kako god bilo, oholost i umišljenost nisu od Boga i darovi nam nisu dani da bismo se mi isticali iznad mnoštva već tko više posjeduje više mora i služiti.
S druge strane, mnogi se osjećaju manje vrijednima jer u sebi ne prepoznaju nikakve darove, pa misle da ništa nisu ni primili. No, svatko u sebi nosi darove Duha, dakle više njih, ne samo jedan, kojima može služiti Bogu i zajednici. Ne prepoznajemo ih jer imamo neke vizije što su to darovi i što bismo mi voljeli od tih darova imati. A naše vizije o svemu onome što se tiče Boga uglavnom su pogrešne, pa tako I kada se radi o darovima koje daje Duh. Iako nismo dobri pjevači, niti govornici, ako nismo dobri čitači ili nemamo smisla za uređenje prostora, to ne znači da nas Duh nije darovao nečim. Svaka naša vrlina je dar od Boga: strpljivost u poslu ili za druge ljude, naš veseo duh, empatija, otvorenost i komunikativnost… Mnogo je darova koje je na nas izlio Duh Sveti da služimo Bogu, a koje mi često tako ne promatramo i obezvrjeđujemo ih. Sve što nam je dano, dano nam je da stavimo u službu zajednici, ne na našu nego na Božju slavu. Stoga niti jedan dar nije važniji i veći od drugoga, niti je Bog među ljudima nekoga istaknuo više od drugog.
Darove treba iskoristiti
Da bismo svoje darove uistinu iskoristili na pravi način, prvo ih moramo prepoznati. Ako ih ne vidimo, molimo se Duhu Svetom kako bi nam pomogao da ih postanemo svjesni, te da ih razvijamo i koristimo. A ako smo ih svjesni, molimo Duha Svetoga da nam pogne kako da ih što bolje upotrijebimo, a da se ne uzoholimo.
Pavao u nastavku kaže: »različite službe, a isti Gospodin; i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima.« (1Kor 12,5-6). Dakle, sve što primismo od Boga primismo kao nezasluženi dar. I što god da smo primili, svi smo mu jednako pozvani služiti. Stoga zahvaljujmo Bogu za sve što nam je dao i nastojmo u poniznosti iskoristiti svoje darove na najbolji način.
