Arhiv tekstova
Doček u Rumi, Dani hrvatske knjige u Subotici
8. siječnja 1930. – Neven piše da je na Novu godinu Pučka seljačka čitaonica u Tavankutu priredila svoju kućnu zabavu. Bilo je prisutno oko 700 osoba (što mladeži, što odraslih).
8. siječnja 1941. – Hrvatski dnevnik piše da je u Rumi kao i prijašnjih godina doček Nove 1941. godine proslavljen na uobičajen i tradicionalan način. Hrvatska čitaonica i knjižnica i Hrvatska ratarska čitaonica i knjižnica priredile su veliku Silvestarsku zabavu sa šaljivom tombolom, koja je održana u prostorijama Hrvatskog doma. Diletanti Hrvatske čitaonice su izveli dva kazališna igrokaza Dva gluha i Dr. Aspirinić. Dva najpopularnija diletanta Ivan Fabri i Ante Kitić izvodili su naizmjenice šaljive monologe i skečeve i tako su zabavljali mnogobrojnu publiku do ponoći. O ponoći predsjednik Hrvatske čitaonice Marko Lamešić čestitao je prisutnim članovima i gostima Novu godinu. Svirao je tamburaški zbor Hrvatske ratarske čitaonice i jazz hrvatskih omladinaca.
9. siječnja 1939. – Hrvatski dnevnik piše 28. svibnja 1938. osnovano u Zagrebu društvo Hrvatska srijemska i slavonska čitaonica i knjižnica, čija pravila su potvrđena 25. listopada 1938. Dana 15. siječnja 1939. društvo će održati svoju I. redovitu glavnu godišnju skupštinu u prostorijama društva Prehrana u Preradovićevoj ul. 29, prizemno. Privremeni predsjednik društva Slavko Pletikapić (Smičiklasova 21, Zagreb) zadužen je za upis novih članova.
10. siječnja 1939. – Hrvatski dnevnik piše da su u Subotici završeni Dani hrvatske knjige u Subotici. Subotičani su pokazali interes za izdanja Matice hrvatske.
11. siječnja 1925. – Zastava piše da je 10. siječnja gradonačelnik Petrovaradina Vilim Grginčević u gostionici Kod Efike uvrijedio na nacionalnoj osnovi trojicu Srba Novosađana: Vojislava Bugarskog (zemljoradnika), Mitu Spasića (glumca) i Ivana Rogulju (trgovca). Kada su ga oni pitali što to radi, on im je odgovorio: »Zato što zatvarate poštene Hrvate!« (članove Hrvatske republikanske seljačke stranke – primj. V. N.). (Ovim se samo lud diči i ne vidim nijedan razlog, osim iritiranja drugoga, za objavjivanje)
12. siječnja 1939. – Obzor piše da je Savez rimokatoličkih općina održao 11. siječnja sjednicu, kojom je predsjedao Matija Evetović. Zaključeno je da se godišnje doprinese 50.000 dinara za izdržavanje siromašnih učenika bunjevačkih Hrvata na učiteljskim školama.
13. siječnja 1925. – Bácsmegyei Napló piše da je vukovarski nadžupan zbog vrijeđanja na nacionalnoj osnovi trojice novosadskih Srba suspendirao petrovaradinskog načelnika Grginčevića, a slučaj proslijedio državnom tužiteljstvu. Grginčević je uhićen 11. siječnja i odveden u zatvor tužiteljstva.
14. siječnja 1924. – Zastava piše: »Ime Bunjevac, kojim se zove sto tisuća naših ljudi katoličke vjere, koji žive u Subotici, Somboru i okolici, protežući se od Mađarske do sjeverno od Baje, nema ništa zajedničko s rijekom Bunom u Hercegovini, od koje se često čuje da potječe to ime. Ime Bunjevac još manje ima veze s nekom bunom koju bi, Bog zna gdje, kada i protiv koga, podignuo taj miroljubivi, dobrohotni i radni element. Bunjevac jednostavno znači ’katolik’. Naš narod u Dalmatinskoj zagori tim imenom obilježava svoje sunarodnjake katoličke vjere, da ih – kad inače ničim drugim ne može – razlikuju od svojih sunarodnjaka pravoslavne vjere – ’rkaća’. Oba ova imena ovjekovječio je Sima Matavulj u svom klasiku: ’Bakonji fra Brni’.«
14. siječnja 1925. – Nova severna pošta prenosi izjavu članova petrovaradinske organizacije Hrvatske republikanske seljačke stranke od 11. siječnja 1925. kojom istupaju iz spomenute stranke.
