Arhiv tekstova
Egzorcizam nad opsjednutom Anom
Dekan Bajalić prilikom boravka u Somboru ostavio je pitanja u svezi svih događanja oko egzorcizma na koje je fra Roko bio obavezan dati odgovore. Naglašavao je da svoje djelovanje vrši na slavu Božju i da pomogne ljudima za koje je zadužen kao pastir.
Svoj odgovor je podijelio u dvije cjeline. Prva se odnosila na vjernike katolike, a druga na sve one koji nisu bili katolici. Pod prvom točkom piše da je egzorcizirao dvadeset ljudi – jednog katolika i devetnaest pravoslavaca, koje je smatrao opsjednutim na đavolski način, a to su potvrdili znakovi koji su se vidjeli na njima. Opsjednuta žena se zvala Ana. Po priči njenog muža i susjeda, Ana već unazad četiri godine pokazuje znakove opsjednuća. Takve fizičke napade čini da je ni četverica jakih muškaraca ne može suzdržati. Četiri godine nije se pričestila, ispovijedala se ali zbog nečega čudnog nikad se nije mogla pričestiti. Dogodilo se da je nestala iz kuće, neki su je probali očistiti od zloduha ali s malo uspjeha. Žena je iz Sombora, dakle došla je kod oca Roka zatražiti pomoć.
Znaci opsjednuća žene Ane su bili sljedeći: razumjela je latinski jezik unatoč tome što ona to nikad nije učila. Na početku molitve počela se smijati, a nako toga smijeh je prešao u veliki plač. Za vrijeme nekih riječi pala je na pod, kidala je svoju kosu i odjeću. Riječi Presvetog Trojstva i Isusa Krista su je smirivale. Na latinskom je govorila: »Ja jesam Demon i Diabolos« (đavo) i rugajući je vikala: »cito loquaris!« (brzo govori). Na jedan neprirodan i nenormalan način je škripala zubima. Često je pala u nesvijest i po petnaest minuta ostala kao da nije živa. Nekad je djelovala vrlo snažno, a zatim jako slabo. Kad je vidjela fra Roka urlikala ja na njega riječima: »Zašto si došao da me istjeraš?«. Fra Roko je pitao ženu je li bila kod liječnika, ona je odgovorila da su joj neki liječnici sjekli vene. Prilikom egzorcizma drugi redovnici iz kuće pokušavali su tajno provirivati i gledati ta ekstremna događanja. Ali opsjednuta žena je redom govorila imena redovnika koji virkaju iza vrata. Sve to je za fra Roka bio dovoljan razlog da ženu proglasi opsjednutom.
Fra Roko je tvrdio da je koristio zakonom propisan red egzorcizma na osnovu odobrene knjige. Jedan pasus iz obrednika nije znao odraditi, a to je da opsjednuta osoba mora biti odvojena od mase ljudi prilikom obreda egzorcizma. Prve osobe koje je egzorcizirao pokušavao je to raditi u sakristiji crkve odvojeno od naroda. Ali narod je tako jako provaljivao čuvši glasove koje je žena izdavala da je jednostavno bio primoran obrede vršiti u crkvi i sve to javno pred masom ljudi. Što se tiče javnog egzorcizma, fra Roko se pozivao na jednu knjigu koju je pisao Hieronimus Mengo. Ova knjiga je odobrena i objavljena u Veneciji, a govori o koristi javnih egzorcizama. Fra Roko je svoje javno egzorciziranje opravdavao i životom i djelovanjem Isusa, koji je također istjerivao demone javno. Prilikom javnih istjerivanja postojanje sotone postaje činjenica svima koji su prisutni i mogućnost jačanja vjere ili obraćenje nevjernika postaje mogućnost. Nevjernici postaju vjerni s tim, smatrao je fra Roko. Spomenutu ženu Anu egzorcizirao je četrnaest dana, od trećeg dana u crkvi prisutni su bili i katolici i pravoslavci i neki protestanti. Fra Roko je koristio priliku i držao je okupljenim ljudima govore o svemu tome što se događa, o moći koju Crkva ima nad zlim silama ovoga svijeta i moći koja proizlazi iz svećeničkog reda.
Nakon dvotjednog moljenja nad ženom Anom, sam demon je obećao da će je napustiti na dan sv. Tome. U posljednjim danima žena je stigla u stanje kao bolesnici s teškim bolestima pred smrt. Konačno, egzorcizam je uspio, demon je ostavio znak iza sebe, polomio je tri komada stakla u crkvi i tada otišao, a žena je ležala iscrpljeno i nakon kraćeg vremena ustala potpuno oslobođena i rasterećena. Od tada nije osjetila nikakve probleme, redovno sudjeluje u miru na svetim misama i pričešćuje se. Fra Roko je smatrao da se ne treba previše radovati uspjelom egzorcizmu jer demoni se lako vrate. S tim je posijao strah u ljude, koji su se plašili i uvijek u velikom broju odlazili kod njega, smatrajući ga jedinom zaštitom. Ime demona koji je bio u ženi Ani bilo je »Hasan« i pripadao je učitelju »Assaboth«.
(tekst sastavljen na osnovu knjige Dániela Bártha A zombori ördögűző, Budapest, 2016.)
