Muzej seljačkih buna osnovan je u povodu obilježavanja 400. godišnjice velike Seljačke bune iz 1573. godine. U Gornjoj Stubici, smješten je u baroknom dvorcu obitelji Oršić iz 18. stoljeća. Na mjestu srednjovjekovne utvrde dao ga je sagraditi grof Krsto Oršić i supruga Josipa, rođena Zichy, 1756. godine. Posjetitelji se mogu pobliže upoznati s povijesnim, društvenim i kulturnim zbivanjima na prostoru Hrvatskog zagorja od srednjeg vijeka do sredine 19. stoljeća, saznati tko je bio Matija Gubec i kako je izgledala borba za ukidanje kmetstva, te pobliže upoznati burnu prošlost zagorskih seljaka. U sklopu dvorca može se razgledati i kapela sv. Ivana Ksaverskog, a posjetitelji se mogu spustiti i u stari vinski podrum te kušati kvalitetna domaća vina. Jedna od glavnih atrakcija Gornje Stubice jest i 400 godina stara Gupčeva lipa koja je danas zaštićeni spomenik prirode.
O Muzeju seljačkih buna razgovarali smo s voditeljicom ovog muzeja Vlatkom Filipčić-Maligec, koja radi u Muzejima Hrvatskog zagorja od 1995. godine. Diplomirana je povjesničarka, muzejska savjetnica, koautorica stalnog postava Muzeja seljačkih buna i autorica više izložaba različite tematike. Područje njenoga interesa je prikaz povijesti u muzejima, Hrvatski narodni preporod, povijest kulture i povijest žena. Aktivno sudjeluje u radu udruge Kliofest, koja se bavi popularizacijom povijesne znanosti.
Muzej u dvorcu obitelji Oršić
Baroknji dvorac obitelji Oršić sagrađen je u obliku slova L, a bočno krilo nekada se nastavljalo na utvrdu Samci iz 15. stoljeća čiji su ostaci i danas vidljivi ispred dvorca. Dvorac je oštećen u potresu 1880. godine, a tijekom obnove je na zapadnom pročelju dograđen klasicistički trijem s dorskim stupovima i timpanom. Dvorac je bio u vlasništvu obitelji Oršić do 1924. godine, kada ga je kupila gornjostubička seljačka zadruga, a dio prostorija je od 1945. do 1970. služio kao osnovna škola. Njime se koristila i seljačka zadruga. Nakon 1924. dvorac je nazivan Gupčevim domom, iako sa Seljačkom bunom nije imao izravne veze. Dvorac je oštećen u savezničkom bombardiranju na kraju Drugog svjetskog rata.
U dvorcu je sačuvana kapela s iluzionističkim freskama, alegorijskim prikazom četiri kontinenta i oslikani barokni oltar s prizorima iz života svetog Franje Ksaverskoga, koji pripadaju u sam vrh baroknog slikarstva i pripisuju se poznatome majstoru Antonu Lerchingeru.
Dvorac je okružen dekorativnim vrtom, a okolni je prostor pejzažni perivoj s domaćim i egzotičnim biljnim vrstama u kojemu je smješten i spomenik Seljačkoj buni i Matiji Gupcu. U kapeli dvorca i nekadašnjoj sakristiji postavljena je stalna izložba sakralne umjetnosti Hrvatskog zagorja.
»Muzej seljačkih buna otvoren je za javnost 1973. godine u povodu 400. obljetnice velike hrvatsko-slovenske Seljačke bune. Muzej je otvorio tadašnji jugoslavenski predsjednik Josip Broz Tito. Istovremeno je otkriven i monumentalni spomenik Seljačkoj buni i Matiji Gupcu, rad kipara Antuna Augustinčića. Inicijativa za osnivanje muzeja potekla je s lokalne razine, a prihvaćena je od tadašnjeg republičkog vodstva. Odbor za proslavu je krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina 20. stoljeća organizirao potpunu obnovu dvorca Oršić. Obnovu dvorca vodio je arhitekt Julije de Luca, a uređenje perivoja arhitekt Dragutin Kiš. Od 1993. godine Muzej djeluje kao jedna od pet ustrojbenih jedinica Muzeja Hrvatskog zagorja. Rad Muzeja sada financira Ministarstvo kulture i medija«, kaže Vlatka Filipčić-Maligec i naglašava kako Muzej seljačkih buna kao svoju misiju ima poticanje socijalne pravde, a muzej sustavno sabire, nabavlja, čuva, istražuje, održava, sređuje i dokumentira te proučava, stručno i znanstveno obrađuje i publicira muzejske građe o povijesti i kulturi Hrvatskog zagorja.
Seljačka buna i Hrvatski narodni preporod
Vlatka Filipčić-Maligec kaže kako se u ovome muzeju, uz stalni postav, u autentičnim prostorima kapele mogu razgledati i stalne izložbe o sakralnoj baštini Hrvatskog zagorja te o vinogradarstvu, vinarstvu i podrumarstvu u Zagorju, u autentičnom podrumu dvorca. U sklopu dvorca je i ugostiteljski objekt. Vlatka Filipčić-Maligec objašnjava i što su dijelovi stalnog postava muzeja.
»Novi, drugi stalni postav Muzeja otvoren je 2002. godine. U prvoj prostoriji postava ispričana je priča o obitelji Oršić, čiji su članovi sagradili dvorac na mjestu starije srednjovjekovne utvrde. Postav kronološki prati razvoj feudalizma u Hrvatskom zagorju od prvog pisanog spomena Zagorja do ukidanja feudalnih odnosa 1848. godine. Naglasak je na Seljačkoj buni iz 1573. godine. Postav posebno prikazuje i Hrvatski narodni preporod, vrijeme u kojem Zagorje postaje društveno i kulturno središte Hrvatske. Zahvaljujući europskim fondovima, na Spomeniku je moguće doživjeti video mapping Gubec teatar, u kojem likovi sa Spomenika oživljavaju i pričaju priču o Buni putem žive slike, glazbe i ulomaka iz književnosti«, kaže Vlatka Filipčić-Maligec i navodi kako ovaj muzej organizira i povremene izložbe, radionice i razna događanja.
»Muzej nekoliko puta godišnje organizira izložbe, posvećene različitim temama vezanim uz Seljačku bunu i Hrvatsko zagorje. Ovoga mjeseca otvorit ćemo izložbu ‘Gubec – razbojnik ili velikan’, koja će problematizirati naše današnje viđenje Gupca i same Bune. U Muzeju se redovito organiziraju i različite radionice, čiji je intenzitet trenutno malo smanjila pandemija. Svake godine organizira se ‘Ljeto u dvorcu Oršić’ s koncertima i kazališnim predstavama, a tijekom godine se organiziraju i različita druga događanja.«
Zvonko Sarić
