Arhiv tekstova
Mostovi raspoloženja
Teško je početi pisati nakon pet sati provedenih u redu na granici. Pet sati, zapravo, bez preuveličavanja i pretjerivanja. Biti satima u koloni i čekati izaziva razmišljanje o vremenu i, prije svega, suočavanje s činjenicom da gubite vrijeme. Znam, sve se može postaviti tako da pametno iskoristiš to vrijeme, posvetiš se razgovoru s najdražima, pročitaš nešto, sretneš nekoga u redu, razmisliš o nečemu ili se jednostavno odmoriš od svega. Stati i odmoriti se od svega. Ali neminovno je da ćeš se malo živcirati, unervoziti, razmisliti kako bi mogao napraviti ovo ili ono. A ako se ništa od navedenog ne dogodi, sigurno je da će vam čekanje dati barem malo gorčine na lijepi put s kojega dolazite. Pet sati je pet sati. Ne može ne biti gorak. Ali advent u Segedinu je bio prekrasan, sutradan smo zapalili svijeću za radost i pogledali fotografije koje smo napravili na sajmu, prizvali miris cimeta i kuhanog vina te uživali u toplini doma i ljepoti snijega koji je konačno padao.
Taj trenutak kada smo prelazili iz jednog raspoloženja u drugo uputio me je na mostove, kako su veličanstveni i kako skraćuju put od jednog mjesta do drugog, pa čak i od jednog raspoloženja do drugog.
Govoreći o ovim velebnim građevinama, nekoliko mostova isticalo se po važnosti, ljepoti, neobičnosti, pa im danas pristupamo s te strane. Ovaj put imam neskrivenog favorita pa sam na prvo mjesto stavila Rakotzbrücke, Đavolji most. Možda je zbunjujuće zašto sam na prvo mjesto stavila most nazvan po vragu, pa ga biram i za naslovnu fotografiju da vidite o kakvoj je bajci riječ. Most se nalazi u Njemačkoj, točnije u predjelu Gablenz u Saskoj, na rijeci Rakoča, a njegovu gradnju naručio je vitez iz obližnjeg mjesta davne 1860. godine. Iako su most izgradili ljudi od običnog kamenja, koje su pronašli u okolici, postoji vjerovanje da je povezan s đavlom zbog visokog i vrlo tankog luka, koji ispod sebe nema oslonca, i zbog toga ovaj most asocira na vraga. Specifična konstrukcija mosta, zajedno sa svojim odrazom u vodi, čini savršeni krug iz kojeg god ga kuta pogledate, što je još jedna zanimljivost ove građevine.
Sljedeći most je most čiju fotografiju ne morate vidjeti jer je to najfotografiraniji most na svijetu. Svima je jasno da se radi o Golden Gate Bridgeu, koji se nalazi u San Franciscu u Kaliforniji. Svojom prepoznatljivom »međunarodnom narančastom« bojom i slikovitim okruženjem ovaj most toliko dominira panoramom San Francisca da ga je gotovo nemoguće izbjeći na fotografiji.
Uz kriterij svjetske popularnosti, odgovara i most Georgea Washingtona u New Yorku, koji ulazi na našu listu kao najprometniji od svih mostova na svijetu. U jednoj godini 51 milijun automobila, autobusa i kamiona prijeđe most preko rijeke Hudson, koji povezuje Manhattan i New Jersey. Po toj računici je svaki stanovnik New Yorka u prosjeku prešao most šest puta. Statistike pokrivaju samo motorizirani promet, ali kada bismo pobrojali sve što je moglo prijeći most, njujorški rekord oborio bi most Howrah u Calcutti u Indiji. Svaki dan ga prijeđe 80.000 automobila, milijun pješaka i bezbroj krava.
Pješaci koji prelaze mostove donose nam na listu najduži pješački most, ali nas vraćaju u dobro poznati New York. Šetnica preko povijesnog Hudson Parka duga je 2.062 metra i predstavlja dug čelični most, koji je otvoren 1889. preko rijeke Hudson, i tada je bio najduži most na svijetu. Kroz njega su vlakovi prolazili 85 godina, sve dok požar 1974. godine nije oštetio tračnice. Trideset pet godina kasnije neprofitna organizacija pod nazivom Hudson’s Pedestrian Bridge ponovno je otvorila most.
Priča o mostovima je toliko zabavna i nevjerojatno je koliko ima neobičnih mostova, pa priču o visećim mostovima, najstarijem mostu na svijetu, ali i modernim mostovima, ostavljam za neki drugi put.
Gorana Koporan
