Arhiv tekstova

Hrvati u Novom Sadu, imenovanje Ladislava Lipozenčića

27. studenoga 1920. – Subotičke novine pišu da je dr. Babijan Malagurski na sjednici proširenog senata grada Subotice pobio izjave demokratskih i radikalskih zastupnika da je 20 milijuna dinara gradskog duga napravila uprava, odnosno administracija gradonačelnika Stipana Matijevića i Vranje Sudarevića, dokazavši da je to dug kojeg je napravila stara uprava pod gradonačelnikom Károlyom Bíróom.

28. studenoga 1928. – Dom najavljuje da će Kotarska organizacija HSS-a za kotar Odžaci održati svoju sjednicu 2. prosinca u Baču. Ovu obavijest potpisuje tajnik kotarske organizacije Matija Buzov.

29. studenoga 1936. – Novosadski Dan donosi članak pod naslovom Hrvati u Novom Sadu. Ovdje piše da većinu Hrvata u Novom Sadu čine činovnici, koji su došli ondje nakon 1918. Napominje još da je u Petrovaradinu sve do 1880-ih i 1890-ih bilo dominantno šokačko ime.

30. studenoga 1933. – Obzor piše da će Dobrotvorna zajednica Bunjevaka u Subotici 3. prosinca nadariti 150 siromašnih učenika odjećom i školskim potrepštinama. Svečana razdioba obavit će se u Pučkom krugu (Népkör).

1. prosinca 1938. – Hrvatski dnevnik donosi kandidatsku listu HSS-a za parlamentarne izbore 11. prosinca 1938. Kandidat za grad Novi Sad je odvjetnik Aleksandar Moč (inače predsjednik Matice srpske od 1936. do 1945.), a zamjenik mu je Ivan Jelašić, vinogradar iz Petrovaradina. Kandidat za Batinu (Baranja) je somborski odvjetnik Grgo Vuković, a zamjenik mu je Jerko Zlatarić, seljak iz Gajića. Kandidat za Srijemske Karlovce je rumski odvjetnik Andrija Karčić, a zamjenik mu je Johann Pfeffer, gostioničar iz Inđije. Kandidat za Rumu je rumski posjednik Aleksandar Šefić, a zamjenik mu je Antun Volf, također posjednik iz Rume. Kandidat za Suboticu je Josip Vuković Đido, a zamjenik mu je Luka Horvat, seljak iz Subotice.

2. prosinca 1938. – Subotičke novine donose dopis jednog Monoštorca o prilikama u Monoštoru. Monoštor broji oko 5.300 stanovnika, Šokaca-Hrvata ima 3.500, Nijemaca 1.200, a Mađara 600. Šokci-Hrvati su organizirani su u Seljačku slogu i vjerska društva. Čitaju glasnike Hrvatsku stražu i Subotičke novine, »al ni to u dovoljnom broju«. U općinskoj službi zauzimaju niže i podređene položaje. Njihovu inteligenciju čine uglavnom svećenici: Marin Vakoš (svećenik na studijama u Zagrebu), Josip Pašić (bogoslov petotečajac u Zagrebu), Marin Marković (bogoslov redovnik-karmelit na studijama u Rimu), Ivan Keravina (redovnik na studijama filozofije na brdu Karmelu u Palestini) i Adam Perišić (redovnik Družbe Isusove, novak u Zagrebu).

3. prosinca 1939. – Hrvatski dnevnik piše da je za komesara subotičke općine imenovan Ladislav Lipozenčić »samo zato da bi Stojadinović dobio što veći broj mađarskih glasova u Subotici«. Dodaje da je 1. prosinca suradnik Naplóa ministrima Bariši Smoljanu i Josipu Torbaru rekao između ostalog: »Mi Mađari u Subotici imamo nekoliko pomađarenih Bunjevaca, a i samog Lipozenčića držimo danas Mađarom, jer je on i danas članom našeg mađarskog društva Pučki krug. Pa ipak je Lipozenčić mogao biti imenovan općinskim komesarom, jer je glavno da na čelu općine ne bude Hrvat«.

3. prosinca 1926. – Bunjevačke novine pišu da se spjev Smrt Smail age Čengića Ivana Mažuranića pojavio u prijevodu na francuski po Petru Pekiću, subotičkom pjesniku (poznatijem po knjizi Povijest Hrvata u Vojvodini od najstarijih vremena do 1929.). Pekić je posvetio djelo francuskom vojskovođi Franchetu d’Espèreyu, koji je bio vrhovni zapovjednik savezničke vojske na Balkanu 1918.