Arhiv tekstova

Zastrašujuće djetinjstvo

Matične knjige rodnog mjesta fra Roka na žalost nisu sačuvane, datum njegovog rođenja se može zaključiti na osnovu kasnijih zapisa. Rođen je najvjerojatnije 1727. godine u Velikoj Mlaki. Budući da tada u Velikoj Mlaki nije bila samostalna župa, fra Roko je kršten u Odri gdje je tada već postojala župa. Krsno ime mu je bilo Petar, Roko je ime koje je dobio prilikom stupanja u redovničku zajednicu male braće franjevaca.
Velika Mlaka je naselje na Turopolju (dio Posavine južno od Zagreba), otprilike na pola puta između Zagreba i Velike Gorice. Iako je mnogi danas doživljavaju kao novo prigradsko naselje, jer se takvim čini gledajući s brze prometnice na putu prema zagrebačkoj zračnoj luci, Velika Mlaka je naselje staro preko 680 godina. U selu se nalazi drvena crkva sv. Barbare, prvotno sagrađena 1642. godine te obnovljena krajem 19. stoljeća, a koja slovi kao jedna od najstarijih crkvi na ovom području. U toj crkvi se odvijao vjerski život i obitelji Smendrović iz koje je izašlo dosta svećenika.
Među plemićkim obiteljima Velike Mlake nalazila se i obitelj Smendrović, koja je bila poznata po svojim članovima koji su radili na tadašnjim državnim sudovima, dakle bavili su se pravom, a bilo je i svećenika koji su djelovali na području tadašnje zagrebačke nadbiskupije. Smendrovići su ipak bili poznati po funkcijama i djelovanju na pravnim mjestima. Petar (Roko) Smenderović rodio se dakle u obitelji gdje je svakodnevica bila tema suđenja i pravnih pitanja, pa i vjerske teme svećenika rođaka i njihovog položaja u tadašnjem društvu.
Iz arhivske i pisane građe zna se da se na Turovom polju 1733. i 1734. godine odvijalo jedno veliko suđenje vješticama. Sve se to odvijalo u godinama buđenja svijesti malog Petra (Roko) kada je on imao šest godina. O toj temi suđenja vješticama bavio se Emil Laszowski u knjizi koju je izdao 1908. godine pod nazivom Povjesni spomenici plem. općine Turopolja nekoć »Zagrebačko polje« zvane IV. 1560 – 1895. Godine 1911. izdaje sljedeću knjigu u toj temi Plemenita općina Turopolje. Općinske uredbe, povijest crkvi i odnosi nekih crkvenih redova prema općini Turopoljskoj. Svi ti naučno-znanstveni radovi govore o tome da je između listopada 1733. i ožujka 1734. godine vođena velika akcija suđenja vješticama, ne samo u tadašnjoj Hrvatskoj nego i u ostalim zemljama Zapadne Europe. Na Turovom Polju suđeno je protiv 28 vještica, koje su prilikom suđenja ispitivane na surov način, većina je osuđena i na kraju su završili na lomači. Zapisnici svih tih događaja i suđenja su djelomično sačuvani, iz njih se točno može utvrditi o čemu je zapravo bilo riječi. Suci su osuđenike (većinom žene) optuživali zbog odbacivanja kršćanske vjere, zbog odreknuća primanja sakramenata, zbog ponižavanja svetosti sakramenta, zbog stupanja u odnos sa zlim duhovima, čiji su vidljivi znak nosili na svom tijelu, zbog odlaženja na noćne tajne sastanke, zbog stupanja u intimno-seksualne odnose sa životinjama, zbog činjenja kvarnih djela uz pomoć demona. Optuživali su ih dalje zbog stvaranja problema drugim osobama, izazivanja loše atmosfere u sredini, prouzrokovanja bolesti, stvaranja prirodnih nepogoda kako bi ljudima plodovi na njivama propadali itd. Suci su za ovo tražili najžešću kaznu: spaljivanje na lomači. Budući da su optuženici negirali sve ono što im je stavljeno na teret, podvrgnuti su žestokim torturama da bi sve to priznali. Zapisano je da su mnogi optuženici uz pomoć demona uspjeli izdržati te teške torture bez posljedica. U zapisnicima vidimo da se sve to događalo u neposrednoj blizini i u samom mjestu gdje je mali Patar (Roko) Smendrović odrastao. Budući da su članovi njegove obitelji aktivno sudjelovali u svim tim suđenjima protiv vještica, mali Petar je o tim brutalnim događajima čuo izravno iz obiteljskih razgovora i priča. Nije isključeno ni to da je kao mali dječak vidio javno spaljivanje vještica. Na takva događanja su se okupljali ljudi iz svih okolnih mjesta. Cijela ta priča s vješticama negativno je utjecala na sav uzrast, dakle ne samo na starije nego i mlade pa i djecu. U jednom zapisniku stoji da je jedna žena optužena zbog vađenja srca osmogodišnjaka, a srce je pojedeno na okupu vještica pored križa na polju kod Mlake. Iz toga možemo pretpostaviti da su djeca bila posebno čuvana i štićena, a među njima se našao i šestogodišnji Petar (Roko).
Detaljno proučavanje svih tih događaja može nam pomoći da shvatimo mentalno razvijanje djeteta Petra koji je kasnije postao franjevac (fra Roko). Možemo razumjeti njegove strahove i sve strategije koje je on razvijao da bi te strahove pobijedio. 
(tekst sastavljen na temelju knjige Dániela Bártha A zombori ördögűző, Budapest, 2016.)