Mnogi značajni događaji, odluke i objave često se vezuju za značajne datume, štoviše tempiraju se na njih ili su, pak, igrom sudbine poistovećeni s njima. Na svetu Katarinu 25. studenog 2003., prema narodnoj izreci »Sveta Kata, snijeg za vrata«, u Petrovaradinu nije pao možebitni očekivani snijeg već se odigrao jedan puno značajniji društveni događaj. U predvečerje toga dana, u svečanoj auli isusovačkog samostana Svetoga Jurja, tada rezidenciji pomoćnog đakovačko-srijemskog biskupa i generalnog vikara za Srijem mons. Đure Gašparovića, osnovana je udruga Jelačić.
Nakon prvobitno provedene ankete inicijativnog odbora u petrovaradinskim župnim crkvama o tome da se osnuje i pokrene kulturno-prosvjetni rad hrvatske udruge Jelačić, za koju je većina anketiranih Hrvata katolika dala pozitivno mišljenje i iskazala spremnost sudjelovanja u njenom budućem radu, toga 25. studenoga održana je osnivačka skupština Društva pred gotovo stotinu nazočnih Petrovaradinaca.
Događaj je povijesnim učinila i fotografija u ovome članku na kojoj je vidljivo kako s aklamacijom i velikim oduševljenjem Petrovaradinci pozdravljaju trenutak kada je u njihovu nekada slavnom gradu osnovana prva hrvatska udruga novoga milenija. U prvome redu mogu se uočiti viđeniji Petrovaradinci – članovi inicijativnog odbora za osnutak udruge, kao i uglednici – svećenici koji su došli podržati ovaj skup: pomoćni đakovačko-srijemski biskup mons. Đuro Gašparović, župnik župe Uzvišenja sv. Križa presv. Stjepan Miler i župnik župe Sveti Rok preč. Marko Kljajić. Institucionalnu potporu i značaj ovome događaju dalo je i predstavništvo matične nam domovine u Srbiji u vidu dolaska podtajnika u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu Stipana Mede.
Na Skupštini je usvojen Statut, izabrani su članovi upravnog i nadzornog odbora, a za predsjednika je proglašen Petar Barbek.
Bio je to događaj za pamćenje, ovjekovječen kao trenutak objektivom fotoaparata, čime je postao i besmrtan, baš kao i nesmiljena težnja petrovaradinskih Hrvatica i Hrvata tijekom minulih desetljeća da ponovno imaju svoje hrvatske udruge u kojima će se okupljati, družiti i njegovati vlastito kulturno blago.
Na osnivanje Društva Jelačić gledalo se kao na početak jednoga novog razdoblja u životu preostalog hrvatskog stanovništva u gradu na obali Dunava. Istodobno, njegov osnutak predstavlja na neki način obnovu rada istoimene petrovaradinske udruge iz doba međuratnog perioda čije je djelovanje zamrlo potkraj dvadesetih godina 20. stoljeća.
Nekih osoba s ove fotografije više nema među živima, ali su se svojim sudjelovanjem na ovome skupu i hrabrošću da u ta, još uvijek politički nestabilna vremena, pruže otvorenu podršku jednoj hvale vrijednoj lokalnoj, nacionalnoj inicijativi, ugradili u povijest Petrovaradina i života njegovih starosjedilaca. I njima zahvaljujući, osnovano je Društvo koje gotovo dva desetljeća s uspjehom djeluje u cilju očuvanja i promicanja hrvatskoga kulturnoga i vjerskoga identiteta Hrvata Petrovaradina.
Petar Pifat