Arhiv tekstova

Kralj kojega treba slijediti

Na završetku liturgijske godine slavimo Krista Kralja. Kakav je on kralj kada nema ni krune ni prijestola, nema vojsku ni državu? Njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta, kaže on sam (usp. Iv 18,36). A čim nešto nije od ovoga svijeta, znači da je drugačije od svega nama poznatog, te nam je teško stvoriti bilo kakvu sliku o tome. Međutim, iako njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta, Krist nas je s njim upoznavao cijelo svoje javno djelovanje. A ono što je za nas najvažnije je kako u njega jednom ući. Isus je znao da ljudi najbolje uče na primjerima, pa je on kao Kralj dao najveći primjer kojega treba nasljedovati. Čudno je nama mnogo toga što je on učinio, a nije morao, no kršćani bi se trebali manje čuditi, a više i sami činiti sve što je Krist pokazao. Tako bi put do njegova kraljevstva pokazali svima onima koji lutaju.

Kristov primjer

Teško je ljudima shvatiti Krista kao Kralja. Rodio se u štali, ništa nije posjedovao, a jedina kruna koju je nosio bila je trnova. Uvijek su ga pratili skromni ljudi, ribari, prosjaci, a optuživan je da se druži s grješnicima, što i nije bila laž. I što u tome svemu ima kraljevsko? Iz ljudske perspektive ništa. Čak sve nabrojeno nije dostojno života niti nekog prosječnog čovjeka. Ali to nas ne smije zavarati, već poučiti. Kraljevstvo Kristovo vrjednije je od bilo kojega drugog. U njega se dolazi živjeći upravo kako je živio on sam. Bio je skroman, za razliku od mnogih nadmenika koji su ga gledali s visoka, misleći kako to smiju, a nisu u njemu prepoznali Mesiju, koji jedini nadvisuje svakoga čovjeka.
Družio se s grješnicima, ali da bi im oprostio, da bi im pokazao koji je pravi put kojim trebaju ići. Jedini on ih nije osuđivao, a jedini on nije imao grijeha, za razliku od svih drugih koji su i njega pogrđivali jer je u grješničkom društvu. Na kraju odlazi na križ i umire kao zlikovac, da bi spasio grješne ljude, i one koji su ga prihvatili i one koji su ga osudili. Njegova smrt na križu ispunjenje je Očevoga spasenjskg plana, kojim nam je otvorio vrata svoga kraljevstva. To je ljubav koja je jednako velika za svakoga, koja je spremna podnijeti i najveću žrtvu za spasenje onih koje ljubi.
Kada je sve to učinio, sjeo je s desna Ocu. Ponovno će doći, ali drugi put ne skromno i tiho da nas pouči, nego s vlašću i slavom, da vidi jesmo li naučili ono čemu nas je učio.

Korak u zaokret

Promatrajući Krista Kralja, shvaćamo koliko čovjek isprazno živi svoj život. Bori se za čast i slavu, za prve redove, titule i ugledno društvo. Ne želi stajati pored nekoga koga ne smatra sebi ravnim, a kamoli da bi ga ljubio. Žrtvu ne podnosi, jer žrtva je suprotna hedonističkom načinu života, a ne misli dokle će ga takav život dovesti. Potrebno je učiniti veliki zaokret, iskoračiti iz onoga što svijet nameće kao poželjno i normalno, te se okrenuti onome što je Krist pokazao da treba biti normalno. Skromnost, ljubav, žrtva trebaju postati naše polazišne točke u koračanju Kristu Kralju ususret. Teško je mijenjati se, teško je biti drugačiji. Ali podnošenje upravo te žrtve drugačijosti znak je naše ljubavi prema Kristu i izraz naše želje da se jednoga dana susretnemo s njime u njegovom kraljevstvu. On koji sve drži u svojoj ruci, koji vidi kako čovjek živi i koliko je spreman mijenjati se, strpljiv je i čeka da učinimo taj odlučujući korak u zaokret svoga života. Ipak, nemojmo previše računati s njegovom strpljivošću, jer ne znamo kada je čas susreta s njime.