Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Medijska strategija i manjinski mediji

»Informiranje na jezicima nacionalnih manjina u svjetlu provođenja Medijske strategije« bila je tema online konferencije, koja je održana 6. listopada u organizaciji NIU Ruske slovo, Nezavisnog društva novinara Vojvodine, Nezavisnog udruženja novinara Srbije i Organizacije za europsku sigurnost i suradnju. 
Predstavnici OESS-a, ministarstava, novinarskih udruga i medija, pojedinih nacionalnih vijeća i medijski eksperti govorili su o mjerama predviđenim Medijskom strategijom za medije na jezicima nacionalnih manjina, a jedna od važnih tema bila je i tema samoregulacije (usvajanja internih etičkih kodeksa) u medijima čiji su osnivači manjinska nacionalna vijeća s ciljem da se osigura nezavisnost novinara i uređivačke politike.

Strategija i mjere

Šef misije OESS-a u Srbiji, veleposlanik Jan Bratu istaknuo je da je javno informiranje na jezicima nacionalnih manjina bazično ljudsko pravo koje je direktno povezano s izražavanjem nacionalnih, kulturalnih, religijskih i jezičnih ideniteta. 
»Pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo dobijati informacije na svom materinjem jeziku, a te informacije trebaju biti točne i nezavisne. U Srbiji sustav informiranja uključuje javne servise, medije kojima su osnivači vijeća nacionalnih manjina, privatni mediji i mediji civilnih organizacija. Veoma je važno ohrabriti objektivno informiranje i poštovanje nezavisnosti uređivačke politike kao i osigurati slobodan i jednak pristup informacijama i događajima za sve«, rekao je Bratu.
Rekao je kako Medijska strategija koju je srbijanska Vlada usvojila 2020. i Akcijski plan sadrže brojne mjere kojima se želi dalje poboljšati kvaliteta sustava medija na jezicima nacionalnih manjina. Potrebno je osigurati pluralizam na medijskoj sceni kao i podržati profesionalno izvještavanje tako što će se uvesti garancije za neovisnost uređivačke politike i poboljšanje kvalitete i slobode medija u manjinskim medijima. On je istaknuo kako će OESS podržati sve ove proces kao i važnu ulogu koju imaju mediji u poticanju dijaloga unutar i između različitih zajednica.
Posebna savjetnica iz Ministarstva kulture i informiranja Gordana Predić je rekla kako se konferencija održava u važnom trenutku izmjena i dopuna Zakona o informiranju i da su u Medijskoj strategiji donešenoj 2020. uočeni neki problemi kako normativne tako i praktične prirode koji ukazuju na određene nedostatke u vezi s ulogom nacionalnih vijeća. 
»Postoji određena zabrinutost po pitanju njihovog utjecaja na pluralizam i uređivačku nezavisnost medija. Nacionalna vijeća trebaju birati upravne odbore, postavljati direktore i glavne urednike na način koji bi trebao osigurati uređivačku nezavisnost medija. Ali praksa govori drugačije. Problem je i osigurati financijsku nezavisnost te nedovoljno informiranje od strane jednog javnog servisa«, rekla je Predić. 
»U medijskoj strategiji piše kako je potrebno povećati objektivnost i raznovrsnost izvora i medijskih sadržaja. Ova mjera predviđa uspostavljanje dodatnih mehanizama kojima bi se štitila nezavisnost uređivačke politike manjinskih medija. Trebalo bi raditi na tome da članovi nacionalnomanjinskih vijeća nacionalnih manjina ne mogu biti članovi upravljačkih tijela izdavača medija kojima su oni osnivači kao i da su upravna vijeća u tim medijima dužni razmotriti uz puno uvažavanje mišljenje redakcije kod izbora i razrješenja glavnih i odgovornih urednika. Mjera predviđa i povećanje stručnih kadrova, uvođenje stimulativnih mjera za razvoj medija civilnog društva kao i višejezičnih medija. Podrazumijeva se izmjena zakona koji reguliraju ovo područje, te je formirana radna grupa za izmjenu Zakona o informiranju u kojoj su i dva predstavnika nacionalnih manjina koji predstavljaju sva nacionalnomanjinska vijeća«, rekla je među ostalim Predić.  
Problemi na lokalu i RTS-u

Državna tajnica Ministarstva za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog Olena Papuga podsjetila je na razlike koje postoje u informiranju na jezicima nacionalnih manjina u Vojvodini i centralnoj Srbiji, na probleme u odnosu lokalnih samouprava prema informiranju na jezicima manjina. 
»Uvidjelo se da je privatizacija lokalnih medija donijela to da oni više nisu zainteresirani za informiranje na jezicima manjina. Lokalne samouprave nedovoljno shvaćaju obvezu financiranja programskih sadržaja na jezicima manjina što dovodi do toga da novinari nisu adekvatno plaćeni ili rade volonterski, a mediji se izvlače na to da lokalne samouprave nedovoljno plaćaju. Ove godine ističe obaveza od pet godina da lokalni mediji trebaju imati informiranje na jezicima medija u lokalnim zajednicama. Ta obveza se ni do sada nije ispoštovala, a postoji strah da će informiranje na lokalu na jezicima nacionalnih manjina nestati skroz«, rekla je Papuga i ponovila da je i dalje problem nepostojanja emisija na manjinskim jezicima na RTS-u kao i informiranja o pripadnicima manjina na što su ukazivali i predstavnici nacionalnomanjinskih vijeća. 
Pravnica iz Nezavisnog udruženja novinara Srbije Marija Babić ocijenila je da su problemi koji opterećuju manjinske medije prije svega uređivačka nezavisnost u medijima kojima su osnivači nacionalna vijeća nacionalnih manjina, financijska(ne)održivost ali i kvaliteta sadržaja ovih medija.
»Nijedan od kontrolnih mehanizama kvalitete sadržaja kao što su Savjet za štampu i REM ne analiziraju te sadržaje i u široj zajednici to prolazi ispod radara. Analiza sadržaja uglavnom ostaje na pojedinačnim aktivnostima nevladinih organizacija. Također je prisutan utjecaj nacionalnih vijeća na medije, urednici i sami novinari su izloženi brojnim pritiscima. Nije definirano kako zaštititi uređivačku politiku od utjecaja osnivača. Pritisci utječu i na samu kvalitetu što je veliki problem«, rekla je Babić i dodala kako se radi na zakonu o javnom informiranju i medijima »dosta stvari je pokrenuto i na ovu temu i vidjet ćemo kako će na kraju izgledati finalni prijedlog«. 
Predsjednik NDNV-a Norbert Šinković je ocijenio da to što ti mediji emitiraju na manjinskim jezicima ne znači nužno da društvo i šira zajednicu nemaju pravo formirati stav o kvaliteti tog sadržaja. 
»Kada NDNV radi istraživanje o sadržaju i istaknemo neke primjere koji nisu u skladu s dobrom praksom i kodeksom novinara, to se često čita kao napad na stečena prava manjinskih zajednica i mislim da je to loše. Neophodna je ozbiljna stručna i kvalitetna javna rasprava na temu kvalitete manjinskog informiranja zato što ne smijemo dozvoliti da getoizacija i politički utjecaji iz manjinskih političkih krugova na te medije idu dalje i da vidimo jedno značajno sužavanje kvalitete programa«, rekao je Šinković.

Interni etički kodeks

Medijski ekspert Nedim Sejdinović je istakao da je interni etički kodeks korak naprijed i da je dobro da pojedine manjinske zajednice pokazuju interes da unutarnjim aktima unaprijede autonomiju uređivačke politike, ali je rekao i da neki događaji pokazuju kako to nije dovoljna garancija autonomije medija. 
Smatra da bi trebalo aktualizirati prijedlog o tripartitnom upravnom vijeću gdje bi trećinu činili članovi koje predlažu vijeća, trećinu koje predlaže redakcija i trećinu iz nevladinih organizacija.
Po njegovom mišljenju dobro je što se novim prijedlogom zakona i pojedinim rješenjima radne grupe spominje da uređivačka politika treba biti neovisna i zasnivati se na poštivanju standarda i kodeksa, ali da nije dobro što nedostaju sankcije za kršenje tih odredbi. 
Prva zajednica koja je usvojila interni etički kodeks je rusinska, o čemu je govorio direktor NIU Ruske slovo Boris Varga. 
»Kodeksom je definiran status i obaveze Ruskog slova i informativne agencije Rutenpres kojima je rusinsko nacionalno vijeće osnivač kao javnog servisa rusinske nacionalne zajednice. Akcentirana su pravila praćenja izbora posebno izbora za nacionalna vijeća, reguliran je profesionalni odnos i uređeni odnosi između medija i njegovog osnivača i stvoreno je četveročlano Nadzorno tijelo koje komunicira s javnošću i otvoreno je za žalbe. Ono što je samo djelomično provedeno, a ključno je za sve medijske ustanove je kadrovska politika. Prvi primjer je pozitivan da su Vijeće i direktor usvojili sugestije kolektiva kod izbora tri člana Upravnog vijeća, a drugi je negativan kod izbora glavnog i odgovornog urednika tjednika Ruske slovo. Upravno vijeće nije poštovalo u dvije točke potpisani kodeks – nije poštovalo sugestiju kolektiva kod izbora glavnog urednika i sukob interesa definiran i kodeksom novinara Srbije što je izazavalo reakciju Suda časti NDNV. Postoje tri medija koji su napisali interni kodeks – rusinski, ukrajinski i crnogorski, a u pregovorima su još s medijima na hrvatskom, slovačkom i makedonskom jeziku«, rekao je Varga.  

Zaključci konferencije 

U zaključcima konferencije se među ostalim navodi kako je neophodno da država Srbija stimulira javno informiranje na jezicima nacionalnih manjina, uz pronalaženje mehanizama koji će omogućiti da to informiranje bude istinito, blagovremeno, vjerodostojno, pluralno i potpuno; da Regulatorno tijelo za elektroničke medije prati u kojoj mjeri elektronički mediji koji emitiraju programe na jezicima nacionalnih manjina poštuju svoje zakonske obaveze; da, ukoliko se odluči da se tzv. vojvođanski model financiranja medija primijeni i na teritoriju centralne Srbije, taj model unaprijedi što podrazumijeva da se sredstva moraju dodjeljivati u skladu s unaprijed definiranim, jasnim i transparentnim kriterijima i da izvještaji koje izdavači dostavljaju trebaju omogućiti kompletan uvid u trošenje novca građana; da se zakonski obavežu vijeća nacionalnih manjina i izdavači medija kojima su oni osnivači da unutarnjima aktima (poput internih etičkih kodeksa) osiguraju mehanizme koji trebaju spriječiti politički utjecaj na autonomiju medija i uređivačku politiku i osigurati poštovanje profesionalnih standarda i kodeksa, te nadzor nad provođenjem i sankcije za kršenje odredbi.
Sudionici konferencije pozdravljaju što se u trenutnom nacrtu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnom informiranju i medijima nalaze odredbe koje garantiraju istinito, nepristrasno, pravovremeno i potpuno informiranje i nezavisnost uređivačke politike u medijima kojima su osnivači nacionalna vijeća nacionalnih manjina (posredno), ali smatraju kako je neophodno uspostaviti i sankcije za kršenje tih odredbi.
Sudionici konferencije smatraju kako je neophodno inzistirati da se uspostavi zakonska obveza da upravna vijeća izdavača medija kojima su osnivači vijeća nacionalnih manjina budu tripartitni: sastavljeni od predstavnika nacionalnih vijeća (1/3), predstavnika izdavača/redakcije (1/3) i predstavnika civilnog/stručnog sektora (1/3) (predstavnici mađarskog i bunjevačkog nacionalno-manjinskog vijeća izrazili su rezervu prema ovom zaključku). 
Preporučuje se nacionalnim vijećima da iz sredstava redovne djelatnosti putem javnog natječaja u većoj mjeri osiguraju sredstva za medijske sadržaje/medije kojima nisu (posredno) osnivači.
Predlaže se da se interkulturalnost definira kao javni interes u Zakonu o javnom informiranju i medijima, koji će se sufinancirati kroz posebne natječaje. Interkulturalnost treba biti odlika ne samo manjinskih nego i većinskih medija.
Sudionici konferencije smatraju kako je neophodno da javni medijski servisi ispunjavaju zakonsku obvezu i na svojim programima osiguraju adekvatno informiranje na jezicima nacionalnih manjina i da se u izradi svih strategijskih i zakonskih akata koji se tiču manjinskih prava u budućnosti  u potpunosti poštuju odredbe Strategije razvoja javnog informiranja Republike Srbije.
J. D.

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika